foto: O.ALUJEVIĆ
Obitelj Sanader letjela je visoko u oblacima dok je muž, otac, brat i zet bio premijer, ali ta se dezorijentacija nastavlja i sada kad se bajka s treskom razbila u paramparčad
Uzrujana predstavka Mirjane Sanader svim mogućim tijelima i organizacijama za zaštitu ljudskog dostojanstva o tome kako nju i njenu porodicu progone mediji, policija, banka u kojoj Sanaderovi imaju račune i drski građani pokazuje koliko su zablude tvrdokorne i kako se teško otrijezniti nakon dugog pijanstva.
Premijerova supruga nije pokazivala ni socijalnu inteligenciju niti takt kad se producirala s torbom od sedam ili deset hiljada eura pred građanima koji djeci ne mogu kupiti kaput.
Obitelj Sanader letjela je visoko u oblacima dok je muž, otac, brat i zet bio premijer, ali ta se dezorijentacija nastavlja i sada kad se bajka s treskom razbila u paramparčad. Oni i dalje misle da im je mjesto u kraljevskim visinama gdje su za njih rezervirana daleko bolja prava nego za obične smrtnike.
Da nije tako, Mirjana Sanader mudro bi se suzdržala od slanja svojih pisama.
Mnogo puta je viđeno kako moć i slava ljudima mogu popiti pamet, ali neobično je da jedna obrazovana žena nije kadra uspostaviti ni minimalnu ravnotežu prema realnosti čak ni sada kad je njen muž bjegunac s policijske tjeralice, pritvorenik u drugoj državi i osoba koja se osnovano sumnjiči za krađu milijuna i milijuna javnog novca.
Nema rezona raspravljati s Mirjanom Sanader o tome doživljava li ona postupke prema njoj i njenoj obitelji nepravednima i netaktičnima. Riječ je, naime, o njenim osjećajima. Na osjećaje svatko ima pravo. S osjećajima je vrlo teško polemizirati.
Možda će zaštitnici ljudskih prava naći da se prema Sanaderovima u određenim situacijama moglo i pažljivije postupiti, ali sigurno je da sućut neće dobiti ni od koga.
Prvo je neće dobiti zato što premijerova supruga nije pokazivala ni socijalnu inteligenciju niti takt kad se producirala s torbom od sedam ili deset hiljada eura pred građanima koji djeci ne mogu kupiti kaput.
Tko bi sada s njima suosjećao kad su se sami ponašali kao da im nitko nije ravan i kad su mislili da im pripada sve što se može uzeti bilo javno, bilo ispod stola?
Zato što obitelj nije imala moralni problem s time da su jedine dvije stipendije za SAD odnijeli upravo premijerova kći i njen dečko.
Zato što Mirjana Sanader nije vidjela ništa sporno u tome da državna kompanija Ina, zamisli baš njoj, dodjeljuje godišnju nagradu za knjigu. Zato što je grad Zagreb namirio stanare iz Kozarčeve da Sanaderovima oslobode kuću, što se arčilo, bančilo i glumatalo, gomilalo slike, nekretnine i satove.
Tko bi sada s njima suosjećao kad su se sami ponašali kao da im nitko nije ravan i kad su mislili da im pripada sve što se može uzeti bilo javno, bilo ispod stola? Neka se ne čude što im ljudi na ulici dobacuju pogrde, jer tako je sa svima koji su dali toliko povoda. Neugodno je to, ali na to čovjek mora misliti prije nego što ga sustignu crni dani.
Drugo, Mirjana Sanader teško će igdje naći i trunku razumijevanja za svoje žalopojke zbog blokiranog računa u banci, pretresa kuće, curenja informacija iz istrage i ogromnog interesa medija jer s tim stvarima se nose svi protiv kojih se vode postupci.
Policijske radnje traju predugo? Kod policajaca nema velike finoće? Vjerojatno da, ali sada to odjednom zna i obitelj Sanader.
Novinari istražuju i ispipavaju? Da, i potpuno je jasno da od toga neće biti pošteđena premijerova vila u Kozarčevoj. Blokiraju račune? Kako da ne, kako Pevecima, Marincu, Polančecu i stotinama anonimnih, tako sada i užoj rodbini bivšega premijera.
To doista jest veliki stres. Samo Sanaderovi su tako dugo i uporno sijali ovo što sada žanju da im nikako ne stoji maska žrtve.
