Konačno je službeno objavljen registar branitelja da se i na tu priču – jednu od tih oko kojih se vječno podizala histerija – jednom službeno stavi ad acta. 

   Kažemo službeno jer građa, od koje je napokon sastavljen ovaj »pravi« registar branitelja, već je jednom objavljena, samo tada protiv volje vlasti. Sjetit ćemo se da je to bilo u travnju 2010., nakon čega je HDZ-ova policija krenula hapsiti i sumnjičiti ljude za odavanja državne tajne, ali je od represije brzo odustala, pa je prvi privedeni »antidržavni element« Marko Rakar – srećom brzo pušten kući. 

   I tako je ostalo na tome da su iza te tadašnje impulzivne i izvanslužbene objave registra stajali neki pojedinci čiji je identitet do danas nepoznat, ali koji su svakako bili zagovornici demokratski apsolutno utemeljene teorije da opća javnost ima pravo znati tko je sve, za vjeke vjekova, uvršten među hrvatske branitelje. 

   Bio je to sasvim tipičan oblik građanske pobune protiv činjenice da se imenom hrvatskoga branitelja kiti očigledno ekspandirana brojka od preko pola milijuna ljudi, pri čemu tadašnje HDZ-ove vlasti ne žele ni čuti da bi se sa svega toga ikad smio skinuti pokrov željezne konspiracije. 

  Pitanje na koje su »diverzanti« htjeli ukazati svojim činom bilo je: Radi li se to zato da se zaštite lažni branitelji? Jer samo oni i njihovi mecene za skrivanje mogu imati razloga. 

   Je li, dakle, motiv spašavanje onih koji su se obogatili na braniteljskim povlasticama, a ratu nisu prišli bliže od kafanskog šanka i kancelarije u nekoj mirnoj pozadini? Besprizornih tipova koji su imali jake političke veze? Ratnih profitera? Ljepuškastih tajnica krupnih riba. Onih koji su ili kupili invaliditet, ili su ga na prijevaru prišili ratnim stradanjima? Tih velikih domoljuba koji su branili Hrvatsku tako što su ubili boga u Dedakoviću Jastrebu? 

   E pa ako hrvatski porezni obveznici godišnje moraju zaraditi i predati državi skoro milijardu eura za budžet resora branitelja, onda valjda smiju znati za čije sve zasluge daju toliki novac. To je bila ta poruka. 

   A uz nju je išao stav da biti na popisu ljudi koji su obranili zemlju može časne borce ispunjavati samo ponosom. Dok će protiv javnosti registra biti ili oni koji žele zakopati u zemlju neke prljave tajne, ili oni koji su naprosto obmanuti da je objava za branitelje opasna. Ako je išta sigurno, sigurno je to da će osobe koje su svoj društveni i financijski status stekle glumeći zaslužne borce za Hrvatsku – učiniti sve da popis ostane državna tajna. 

  Doduše, ono što je tada pušteno van bila je kao lopatom nabacana gomila imena i podataka iz Ministarstva branitelja, MORH-a i MUP-a koju internetska gerila ne bi uspjela iskopati bez pomoći istimišljenika unutar sustava. 

   I naravno da je to je odmah rasplamsalo aferu, u startu neusporedivo veću i bučniju nego što nam ona danas izgleda ako je se više uopće i sjećamo. 

   Jer poslije uobičajene zaglušne galame iz HDZ-a i iz politiziranog dijela braniteljskog establišmenta kako će podaci iz registra opasno ugroziti branitelje – nije bilo apsolutno ništa. A neće ni sada kada je Fred Matić obavio posao do kraja. Bit će opet: svakog čuda za tri dana dosta. 

   Ali barem jedna nepotrebna tajna manje. A ni to nije baš tako malo.