Ranko Ostojić, Tomislav Karamarko i Mladen Bajić / Foto D. JELINEK
Vrlo je zanimljivo to što Karamarko i Grbić, dok su tako revnosno štitili javni interes od novinara i javnosti, nisu imali vremena zamijetiti kako im neki visokopozicionirani policijski profesionalaci pred nosom prodaju kriminalcima informacije o određenim istragama
Ovo postaje sve luđe. Nečist opet kulja na sve strane, zrak opet smrdi kao kuga. Ravnatelj policije Grbić dao je lani uhoditi ne samo novinare – čemu se u Hrvatskoj samo budale još mogu čuditi – nego i glavnog državnog odvjetnika.
Majstor skandala Grbić, tvrdi, međutim, da su to najobičnije podvale. Kao što nema govora o tome da je on fabricirao sve one kasnije odbačene kaznene prijave protiv SDP-ovaca na čelu sa Slavkom Linićem, ni da je prisluškivao prevarenog muža Šelebaja, niti da je namještao poslove svojoj tadašnjoj ženi u javnim poduzećima – tako odlučno odbacuje da je postavio stupicu bilo Bajiću, bilo novinarima koji su pisali o crnim fondovima HDZ-a, bilo onim piskaralima koja su zabadala nos u njegovu javnu romansu s Dijanom Čuljak.
No, život je takav, dok Grbić sve negira, evo Tomislava Karamarka s neba pa u rebra, da sve sto posto potvrdi. Dapače, bivši se ministar gotovo hvali što je njegova i Grbićeva policija poduzela sve te snažne korake za spašavanje tajnosti još nedovršenih istraga. I još uz to rezolutno tvrdi kako je mjere prisluškivanja protiv osmero novinara i Bajića od policije tražilo, glavom i bradom, Državno odvjetništvo.
Takva osebujna interpretacija ispala je dosta dobar vic od Karamarka koji je – očito neopravdano – poznat po tome da nema ni zere smisla za humor, zbog čega ga neki novinari zovu Žalosnom Sovom.
Naravno, te tako važne i tajne istrage, zbog kojih je, prema Karamarkovom mišljenju, Grbić sasvim opravdano zadro u prava novinara, ticale su se isključivo slučaja HDZ, odnosno raznih pipaka za krađu javnog novca u korist tada vladajuće stranke, stranke čiji je predsjednik kasnije postao Karamarko.
A pritom je vrlo zanimljivo to što Karamarko i Grbić, dok su tako revnosno štitili javni interes od novinara i javnosti, nisu imali vremena zamijetiti kako im neki visokopozicionirani policijski profesionalaci pred nosom prodaju kriminalcima informacije o određenim istragama.
Nekoliko takvih policajaca uhapšeno je tek sada, kada su se Karamarko i Grbić predali novim životnim izazovima. A kad je taj prljavi biznis otkriven usred najelitnijih policijskih odjela, ni Žalosna Sova, ni Grbić nisu se dali ni čuti ni vidjeti, a kamoli nagovoriti na bilo kakav principijelni komentar.
No, svakako, situacija je sada takva da je sa svim tim nemilim događajima i otkrićima zgrožen sadašnji ministar policije Ranko Ostojić koji je naredio žurno i temeljitu istragu. Ona će razjasniti u kojoj je mjeri za sve svinjarije o kojima je riječ u ovoj najnovijoj aferi doista odgovoran Oliver Grbić, čovjek koga je Ostojić smijenio čim je postao ministar jer se znalo da ima tonu putra na glavi. A onda ga je odmah, takvoga kakav već jest, susretljivo postavio za svoga osobnog ministarskog savjetnika.
Čovjek ne zna bi li se na sve ovo smijao ili plakao. Ali bolje se smijati. Jer plakanje nije zdravo za srce, a od njega ionako nikakve koristi.