Gotova je stvar da od iscijeđene države ove godine nema božićnica ni za koga, no u brojnim privatnim tvrtkama još uvijek se čekaju odluke o tome hoće li išta kapnuti na račune i koliko. Vremena su poslovično krizna, većina hrvatskih radnika više se i ne sjeća kad su posljednji put vidjeli božićnicu ili naknadu za prekovremeni rad, pa na to više i ne računaju, a poslodavci su im uspješno utuvili u glavu da trebaju biti sretni dok uopće imaju plaće.

Svi su se navikli da se iz domaćih poslovnih krugova već cijelu vječnost čuje samo jadikovanje zbog besparice, teških uvjeta poslovanja, krize kao takve, pada prometa te skupe i prezaštićene radne snage iako, evo, upravo saznajemo da je u Hrvatskoj otpustiti radnika znatno jeftinije nego u skoro svim drugim zemljama Europe.

No, kod nas je u javnom opticaju jako mnogo lažnih istina u koje sustavno indoktrinirani ljudi s vremenom i sami počnu beznadno vjerovati.

I zato one uprave koje će ipak isplatiti božićnice govore medijima o tome s napadnim ponosom čemu se, u depresivnom hrvatskom kontekstu, možda stvarno ne treba ni čuditi. Riječ je o božićnicama u rasponu od nekoliko stotina kuna pa do tisuću ili dvije, a kod rijetkih (poput HT-a) i 2,5 tisuće. I to je uglavnom to.

I zato vijest da će njemački lanac Drogerie Markt i ove godine isplatiti božićnice u visini jedne bruto plaće, djeluje kao da je u Hrvatsku pala s Marsa. Treba reći da je za njih to uobičajeno te da kod njih »obična« blagajnica ima neto plaću od tisuću eura. S time da godišnje svima podijele ukupno 14 plaća.

Vjerojatno je mnogima poznato kao zanimljivost da je vlasnik DM-a – koji kod nas zapošljava oko 1.200 radnika, a u Europi ukupno 34.000, a otac je sedmero djece – cijelu svoju tvrtku prenio 2010. godine jednoj humanitarnoj zakladi. A DM i dalje odlično posluje. Nekidan je njihova centrala u Zagrebu obavijestila javnost da im je promet u godinu dana porastao za 4,3 posto, te da su zaposlili još 58 radnika.

Pa kako to, moraš se zapitati kad vidiš kako se drugi naveliko hvale i s 500 kuna u bonovima, da DM-u nije skupo dati svojim ljudima za Božić cijelu bruto plaću, s kojom još idu i sve obaveze prema državi. Kako to da kod njih nije kriza? Kako to da oni ne navješćuju kataklizmu?

No možda je odgovor sasvim jednostavan. Možda su, za razliku od nesposobnih, oni naprosto sposobni. Ili možda jednostavno nisu toliko pohlepni. Ili je u pitanju zvjezdana kombinacija jednoga i drugoga.

I onda je logično da u DM-u – kao ni u drugim uspješnim tvrtkama – nemaju potrebe kukumavčiti kako im je teško recimo zato što su higijenski, kozmetički i dekorativni proizvodi i zdrava hrana nešto od čega se u krizi prvo odustaje. Oni nemaju potrebu plakati kako je rad u Hrvatskoj navodno basnoslovno precijenjen. Odatle nećeš čuti teorije da u krizi nije pametno investirati nego se moraš pritajiti i čekati. Niti će ti sposobni držati na televiziji predavanja o tome kako naprosto moraju imati visoke cijene jer su im nameti tako strašno visoki.

Neke proizvode koje koristim u domaćinstvu kupujem kod njih za 50 pa i više posto jeftinije nego iste te drugdje. Eto to treba znati. Zato njihovi radnici mogu dobiti te velike božićnice. A mnogi drugi ni kune.