Prije jučerašnje sjednice Vlade, prve bez Radimira Čačića, novinari su pitali ministre što sada, može li Čačića uspješno zamijeniti netko drugi i koliko će njegov odlazak uzdrmati vlast u Banskim dvorima. 

  Svi su redom ponavljali da je Čačićeva ostavka »velika šteta« i »gubitak« za Vladu i da će silno nedostajati »taj motor« i ta »ogromna energija« prvog potpredsjednika. 

  Samo je Slavko Linić ispao totalno brutalan jer je okolnost da među njima više nema Čačića suho komentirao rečenicom: »Svi smo mi zamjenjivi«. 

I baš zato što ih nema, mogla su se, u sjeni nekih novih vođa i velikana, kotrljati nova i nova stoljeća. Mogu se održavati na životu i propadati republike i dinastije. U državama se mogu, a da se često ne zna ni zašto, smjenjivati vlasti konzervativaca i demokrata, padati vlade i sklapati se neshvatljive koalicije. 

  I zato je također moguće da svako doba ima svoje uzore, idole i rang liste na kojima će prvi jednom sigurno pasti na zadnje mjesto da bi na koncu bio potpuno istisnut. 

To su ta čuda za koja ljudi ne vjeruju da su moguća sve dok se stvarno ne dogode. Koliko su samo puta u povijesti karizmatike zamijenili njihovi kilavi sinovi, i kolike su stvarne veličine bivale politički poražene čak i od najobičnijih bijednika. 

  Valjda se ipak još nije sasvim zaboravilo, osim možda kroz namjerno potiskivanje, u kolike glave, u »onim« vremenima, nije nikako išlo da je ikakva budućnost naroda i narodnosti na ovim prostorima moguća bez Tita. 

  Pa nije li ovdje Mate Granić godinama bio nezamjenjivo popularan političar, da bi se danas bilo nemoguće i sjetiti koje su to bile te njegove navodne velike zasluge u očima svih tih obožavalaca. 

Zar, uostalom, Split, taj stari i kulturni dalmatinski grad, nije na posljednjim neposrednim izborima, svojom vlastitom voljom, izabrao za gradonačelnika upravo Željka Keruma, političku kreaturu prema kojoj se njeni prethodnici doimaju kao članovi Francuske akademije znanosti i umjetnosti. Pa je Kerum također pomislio da mu nema ravna. 

  I to sada stvarno zvuči kao neka poruka upozorenja da je iz Milanovićeve vlade morao otići upravo Čačić koji se jedini tako napadno ponašao kao da je nezamjenjiv. Međutim, zamjenjivi su i najbolji, a kamoli svi ovi drugi. Tko god pomisli da taj fatalistički princip za njega ne vrijedi, i zaslužuje da bude hitno zamijenjen.