U nekom TV prilogu o tome kako rastu nezaposlenosti nema kraja i kako Vlada na to očito nema odgovora – pojavljuje se i saborski zastupnik HDZ-a Boris Kunst koga također pitaju o svemu tome jer je iz oporbe. Nekadašnji sindikalac, danas profesionalni političar najveće opozicijske stranke, izražava duboko nezadovoljstvo takvim stanjem i, jasno, vrlo je kritičan prema vlasti HDZ-ove političke konkurencije. 

   Po Kunstovu mišljenju, Milanovićeva vlada ne radi ništa da spasi radna mjesta i da preokrene negativne trendove, a to je zato što je nekompetentna i nema blage veze kako izvući zemlju iz gospodarske recesije. 

   I zato im Kunst – kao malo s visine, ali kao ipak dobronamjerno – daje besplatnu poduku iz ekonomije: Za otvaranje radnih mjesta, draga moja gospodo, potrebne su vam investicije! Eto što. 

   Bilo je to famozno i vrlo duhovito kako je Kunst otkrio toplu vodu i podučio Čačića, Marasa, Linića i ostale gdje je kvaka. 

  Jer ako svi vrapci na granama i o čemu složno pjevaju u vezi s izlaskom iz krize, onda su to upravo investicije. Naše investicije i inozemne. Domaći kapital, strani kapital. Greenfield ulaganja ili dokapitalizacija i uskakanja u nešto što već postoji. Privatni poduzetnici ili država, najbolje i jedno i drugo. Proizvodni sektor, IT tehnologija, energetika, sofisticirane usluge… Istok i zapad. Bilo što, bilo odakle, samo da se gradi i radi, i da je toga što više, i da se krene što prije. 

   Dakle nismo više ni najmanje izbirljivi. Ali problem je u tome da u stvarnosti nema ničega. 

   Od svakovrsnih Čačićevih izjava o gomili nadobudnih ulaganja koje će on, u vrlo doglednom roku, uštekati po Hrvatskoj, mogla bi se sastaviti odeblja knjiga. Ali ipak nema ničega. Bit će skoro i godina dana, ne možeš reći da ljudi nisu strpljivi, evo i u posljednjoj anketi je podrška Vladi i Milanoviću stabilna, a nema još uvijek. Dobro kaže Kunst. 

   E sad. Mogu, naravno, Kunsta optužiti da je šupalj do neba, i odmahivati rukom jer je on baš poznat po tome da malo zna o bilo čemu, a pogotovo o ekonomiji, poduzetništvu i biznisu. Ali svejedno ne mogu poreći da govori istinu. 

   Mogu mu se i smijati da je običan pozer, i on i njegovi, jer znaju kritizirati, ali ne kažu kako bi to oni dovabili investicije, kako bi učinili da Hrvatska brzo postane atraktivna, i kako točno bi pogurali ulagače da se odluče. 

  A bez toga »kako« sve drugo je prazno blebetanje. Izjaviti da moramo imati investicije, to je kao da bračnom paru koji je pred rastavom kažeš da se moraju bolje slagati. Pa oni se i razilaze baš zbog toga što misle da bi se morali bolje slagati, ali ne znaju kako da se slažu. 

   Međutim, sve te pravdaške teorije padaju u vodu jer su, u biti, sasvim nevažne. HDZ više nije odgovoran za državu nego je odgovorna sadašnja garnitura. Natječući se za vlast, ova je vlada kazala da umije voditi zemlju. Obećali su da će oni znati »kako«. Ako ni nakon godine dana stvari ne idu kako treba, posve je nebitno razumiju li se kritičari iz opozicije u probleme s kojima se nosi vlast, ili su samo zluradi. Jer, zluradi ili ne, investitora niotkuda. 

   Jest da je ponižavajuće kad moraš pregristi jezik čak i kad ti Kunst drži prodike, ali do daljnjega – druge nema.