Na našoj javnoj sceni stalno se zbivaju stvari koje će pristojnoga čovjeka zaprepastiti i od kojih će mu nagonski postati vrlo neugodno.

Ponekad se taj tempo tako ubrza da imaš dojam kako se sa zdravim razumom i ljudskim taktom ovog društva križarski zaratila žilava klika neodgojenih i neotesanih primitivaca i budala naoružanih bogatom zbirkom svojih kretenskih shvaćanja, predrasuda i fiksideja. S naslovnica se evo tek maknuo sramotni događaj sa slavnim oskarovcem Brankom Lustigom u Kninu, gdje su lokalne vlasti priredile željezni bojkot njegove filmske projekcije za djecu, a već nam evo novog razloga da se, kao Hrvati, pokunjeno češemo i crvenimo pred cijelim svijetom. Taj isti inkvizicijski fanatizam, s kojim su se HDZ-ova gradonačelnica Knina Ivana Rimac i njeni provincijski ađutanati okomili na Lustiga zato što je mirno rekao da ne vjeruje u boga – ovoga je puta prokuljao iz junačkih grudi izvanparlamentarne stranke HSP dr. Ante Starčevića. 

Ta jedna od tvorbi iz bogatog, ali na izborima kolektivno neuspješnog pravaškog asortimana, sada se ustobočila ispred Vlade s urgentnim zahtjevom koji navodi na sumnju da je taj HSP jučer ujutro negdje kloniran od svjetonazorskih ostataka Aleksandra Rankovića. Oni, naime, traže da se u Saboru smjesta donese zakonska podloga za sastavljanje državnog popisa osoba kojima će se trajno ili privremeno zabraniti ulazak u Hrvatsku. Takvu staljinističku ili fašističku zakonsku incijativu – neka bira kome se što više sviđa –isprovocirala je kod ovih »starćevićanskih« pravaša izjava svjetske megazvijezde svih vremena Bob Dylana koji je u kontekstu nekog razglabanja o rasizmu i šovinizmu uzgredno spomenuo Srbe i Hrvate.

To je neviđeno ogorčilo haespeovce koji u povijesti ne nalaze nijedan slučaj ni primjer mržnje između Srba i Hrvata i obrnuto te su zato šokirani Dylanovom zlonamjernom prispodobom. 

I stoga je za njih posve očigledno da se u ovoj zemlji mora stvoriti mogućnost da se službeno proglasi nepoželjnim svatko tko o Hrvatskoj ili Hrvatima igdje kaže bilo što što se ne sviđa ideološkoj komisiji MUP-a Hrvatske koju bi trebalo osnovati i trajno ovlastiti za odlučivanje u ovakvim predmetima.

Od ovog tipa ideja i nazora doista se možeš braniti smijehom jer ima tu stvarno materijala koji asocira na sekvence iz kakve urnebesne društvene komedije. Ali te stvari ipak nije pametno okretati na šalu budući da one nisu primarno duhovite, nego su primarno zastrašujuće i primarno opasne.

Uvijek je opasna želja da se propiše što je dopušteno govoriti i što je dozvoljeno misliti jednako kao što je opasno to što se u Kninu ne smije reći da ne vjeruješ u boga. Na to jednoumlje i tu isključivost direktno se nastavljaju slike iz onog sela u Međimurju gdje su mještani organizirali sramotne demonstracije da romska djeca ne bi sjela u školske klupe s njihovom. Dio toga su odvojene škole u Vukovaru. I toplo razumijevanje prema »našim zločinima«. I mržnja koja teče kroz ovoga momka koji je na sudu jer je divljački pretukao dvije lezbijke.

Od svega toga mogu se praviti vicevi da nam to bude lakše probaviti, ali bolje ne. Jer to nije Monthy Pyton. Nego Majstor i Margarita.