Što se tiče upravo opisanog sjedinjavanja karijere u politici s karijerom u udruzi građana, Đakić je Liovićev brat blizanac. 

   Taj rudarski tehničar saborski je zastupnik HDZ-a od 2003. U travnju ove godine po treći je put postao predsjednik virovitičkog HDZ-a. Živi od politike. Nastupa na stranačkim skupovima i u izbornim kampanjama. Čeka ga povlaštena dužnosnička penzija. 

    A paralelno je predsjednik Hvidre, najveće braniteljske udruge koja, uz Udrugu veterana, dobiva najveće dotacije iz državne blagajne. 

    Prvo mjesto u rečenoj Udruzi veterana zauzeo je također dugogodišnji HDZ-ov saborski zastupnik koji se u međuvremenu sklonio u saborsku mirovinu, a zove se Đuro Dečak. 

    Još jednu udrugu boraca Domovinskog rata vodi član HDZ-a Tomislav Merčep, a isto tako je i s mnogima drugima kojih je ukupno više stotina. 

    Stranka koja je u Hrvatskoj bila na vlasti gotovo 20 godina uvela je tu nakaradnu klijentelističku praksu po kojoj su rukovodeća mjesta u braniteljskim udrugama, gdje god je to bilo izvedivo, bila rezervirana za osobe politički otvoreno vezane uz HDZ. A bilo je i te kako izvedivo gotovo u svakoj budući da su HDZ-ove vlade odlučivale o godišnjim iznosima koje će pojedine udruge primiti za svoj rad, određivale pravila i kontrolirale trošenje novca. Naravno, za to je trebalo dati nešto čvrsto zauzvrat, a ono što se tražilo bila je, naravno, politička podrška.