Kod nas se, naime, ili ne razumije što u demokraciji stvarno treba smatrati tajnom, a što ne, ili se mnogi oko toga namjerno prave ludi. Zato je najbolje da im se to nacrta i da to potpiše Predsjednik Republike.    

    U tom smislu bilo bi krajnje vrijeme da kompletna hrvatska javnost bude jednom zauvijek obaviještena o vrlo jednostavnom principu da se na blagodati tajnosti i privatnosti nema pravo pozivati nitko kada je riječ o njegovim poslovima i odnosima s državom i tijelima vlasti.    

    Jer se, evo sada, opet otvara još jedna šuplja priča o tajni i u vezi s Linićevim popisom imena i adresa s kojih se nisu platili milijuni eura poreza. Pa tako razni glasnogovornici poreznih dužnika ljutito izjavljuju pred kamerama da je ideja Ministarstva financija nelegalna. Vlasti, kažu, nemaju pravo ići van s tvrtkama obrtnicima i građanima kojima su se nabrale tone poreznih dugova jer se time krši sakrosantni institut – porezne tajne. Naravno da pritom nisu objasnili otkud bi to obaveza čuvanja porezne tajne trebala poslužiti i kao paravan iza kojeg će se skloniti neuredni platiše, ti koji svim drugim građanima nabijaju rogove.    

    No u području lažnih tajni ovdje se uvijek lako moglo loviti u mutnom.    

    Zbog čuvanja navodne poslovne tajne od javnosti su se puno puta zatajili iznosi plaća i bonusa rukovodećeg kadra u javnim poduzećima ili ustanovama.    

    Čim su čuli da će im se uvesti fiskalne blagajne da im se može realno naplatiti porez, i odvjetnici su se smjesta pozvali na kršenje »odvjetničke tajne«. Ni oni ne kažu kako bi to odvjetnička tajna bila ugrožena urednim registriranjem svih faktura, ali se svejedno u prazno prijete da će za to tužiti vlast sve do Bruxellesa.    

    Na isti način godinama se osporava i objavljivanje registra branitelja jer protivnici tvrde da je to tko je sve sudjelovao u Domovinskom ratu i kakva je prava na osnovi toga stekao mora ostati tajna budući da zadire u privatnost. Na žalost nitko iz institucija vlasti nije im do sada objasnio da je to informacija koju građani imaju pravo znati. Ako baš ni zbog čega drugoga, onda bar zbog toga što oni braniteljska prava financiraju kroz poreze koji daju državi. Zato su također apsolutno i s pravom zainteresirani da se svi lažni branitelji momentalno skinu s njihove skrbi.    

    No kod nas se još toliko toga ne može saznati jer se uvijek negdje ispriječi neka »tajna«. Na mnogo načina Hrvatska je zemlja izmišljenih tajni koje se skrivaju zato da bi se neinformirani građani doveli u zabludu u pogledu niza njihovih elementarnih prava. Taj se sustav mora hitno razmontirati.