Točno to vidjelo se na snimkama s glasanja o smjeni dviju zvijezda iz HDZ-ove stare garde s mjesta potpredsjednika Sabora, glasanja koje su, ledenih lica i zjakajući negdje u prazno, revnosno obavili njihovi dragi stranački kolege, bivši prijatelji, nekadašnji uslužni suradnici, vjerni sljedbenici i zahvalni učenici. Oni koji su im se do jučer klanjali do poda. I oni iz zadnjeg ešalona koji bi ranije prodali vlastitu mater da se s njima mogu samo jedanput slikati za televiziju. 

    Teški emotivni trenutak s bivšom premijerkom nije imala nikakve volje podijeliti čak ni njena najintimnija prijateljica Đurđica Sumrak koja je, sada sigurno opskrbljena saborskim mandatom, preventivno otputovala na godišnji odmor u Izrael. Vratit će se tek kad mila Jadranka, zajedno sa Šeksom, već bude torpedirana u povijesnu ropotarnicu. I tu se, na žalost, više ništa neće dati učiniti. A aranžman se, pa to se razumije, nije nikako mogao otkazati. 

    Dok je Karamarko iskosa motrio sve te Čobankoviće, Kalmete, Bačiće, Popijače i Jandrokoviće, zavaljen u stolicu i lavovski naslonjen na svoj tvrdi podbradak, sve su se ruke digle protiv, sve kao jedna, sudački odlučno, kao plotun, ravno uvis. 

    Netko je sigurno očekivao da će se stranka u jednom takvom momentu, koji se odigrava pred očima cijele Hrvatske – barem reda radi – taktično zahvaliti svojim doajenima na dosadašnjem radu i na tome što su tolike godine obavljali tolike istaknute dužnosti. Ali ne. Jadranku Kosor i Šeksa giljotinirala su stara lica novog HDZ-a bez bijelih rukavica i bez krzmanja. Dum. Dum. To je, dakle, gotovo, možemo oprati ruke i krenuti dalje. Gospođo i gospodine, vaše je vrijeme isteklo. 

    Kaže se da je politika takva, tek ponekad nešto bolja nego kad je najgora. No mnogi će ljudi na kraju, sasvim nevezeno uz to za koga glasaju, reći da je sve to ipak ispalo krajnje ružno, nepristojno i neljudski. 

    Dobro, Karamarko je pobijedio, a Kosor i Šeks su izgubili, njihovo je sada da se podvrgnu volji nove vlasti u sjedištu HDZ-a. A onda, istina je i to da ni to dvoje u svoje vrijeme nisu bili bolećivi prema svojim protivnicima. I oni su sjekli i rezali u živo meso gdje god im je ustrebalo. Jadranka Kosor je hladno posmicala sve Sanaderove kadrove. Šeks je političke čistke radio nebrojeno puta u ove njegove 22 godine u vrhu politike, pa što se čudi kad se sječivo okrenulo na njega? 

    Da, može se i tako osvetnički gledati na stvari i vječno vrtjeti uvijek isti kotač. Ali zrelo društvo svoje zaslužne ljude ovako ne šuta nogom ni kad izgube povjerenje i kad se raziđu s voljom većine. S bivšima se oprašta dolično, pazi se da ih se ne ponizi i ne pregazi bagerom. Grubosti su, u takvim situacijama, ionako posve nepotrebne jer mrtvo magare više ionako ne može ustati. 

    A okrutnim pobjednicima suđeno je, uostalom, da i sami jednom dožive grozan kraj. Kad propadnu na nekim izborima, i njih će otjerati kao šugave pse, isto onako kako su oni ispratili svoje prethodnike.