Građani imaju pravo biti tretirani s poštovanjem, a ne kao stado koje je osuđeno gutati i čekati bolje dane. Njihova vlast dužna im stalno referirati što točno radi i zašto
Premijer Milanović jučer je sa sjednice Vlade zamolio građane za »razumno strpljenje«, jer Vlada je, kaže, tek započela borbu s krizom. Iz Zavoda za statistiku stigao je, naime, službeni podatak da je pad BDP-a u prvom tromjesečju bio 1,3 posto, te da je Hrvatska, prema tome, i dalje u recesiji.
Budući da je osam vodećih hrvatskih ekonomista nekidan za Hinu prognoziralo da će pad za prvi kvartal 2012. biti između 1,5 i čak 3 posto, očekivala se još i mračnija brojka. Kako vidimo, prošli smo ipak nešto bolje, iako je, naravno, slika, sve u svemu, užasna. Industrijska proizvodnja pala je u travnju za zastrašujućih 9,4 posto, broj nezaposlenih i dalje je rekordan, a svi osim Vlade očekuju da će i sljedeće tromjesečje, a na koncu i cijela ova godina, završiti s minusom.
Da se vidi tko je u pravu, treba još puno čekati, a tko preživi pričat će. No, situacija u kojoj jedna loša vijest sustiže drugu, a od građana se na duži rok traži samo odricanje i »strpljenje«, u javnosti je već sada nametnula pitanje je li se Milanovićeva ekipa preračunala s obećanjem da oni donose Hrvatskoj bolju budućnost. Nema još ni pola godine kako je Kukuriku koalicija ušla u Banske dvore, a ljudi već jako sumnjaju znaju li Čačić, Linić i ostali doista zgrabiti krizu za rogove ili samo nervozno petljaju po posljedicama.
Odgovor na to pitanje ne daju građanima ni neovisni stručnjaci i institucije jer te stvari ni za njih nisu tako bjelodane i egzaktne. Nitko, dakle, još ne može kvalificirano reći čak niti to ide li ova Vlada u dobrom pravcu ili ne ide i ima li im razloga vjerovati da će sve te razne mjere koje oni uvode u dogledno vrijeme sjesti na svoje mjesto i pokazati se kao jedna cjelovita i uspješna solucija.
Svima je pritom više manje jasno da se naslijeđena kriminalna gospodarska situacija doista ne može preokrenuti za nekoliko mjeseci te da je novi udar recesije u okruženju dodatna nepovoljna okolnost i za nas. No, ako danas išta u Hrvatskoj uopće raste, onda je to samo skepsa. Direktor Svjetske banke za Srednju Europu nekidan uljudno komentira da su »namjere hrvatske Vlade očito dobre jer se želi smanjiti deficit i preusmjeriti potrošnju, potaknuti rast i zapošljavanje, te pokrenuti investiranje«. No što će se od »dobrih namjera« realizirati, kako i kada, to za sve ostaje veliki rebus.
Ekonomist Ante Babić kaže da je negativni saldo zapravo normalna stvar budući da se »gase industrije koje smo godinama subvencionirali i održavali na životu«. No, dolazi li na njihovo mjesto nešto zdravo i isplativo, tko to zna. U ovako teškoj, a nejasnoj situaciji nije ni dobro, a ni korektno da premijer pokunjeno šuti kao što uglavnom šuti Zoran Milanović. Jer građani imaju pravo biti tretirani s poštovanjem, a ne kao stado koje je osuđeno gutati i čekati bolje dane. Njihova vlast dužna im stalno referirati što točno radi i zašto. A osim toga, vrijeme trpljenja sigurno bi se malo lakše podnosilo kad bi se ljudima davale informacije o tome kamo točno idemo, dokle smo stigli, koliko će sve to još trajati i kada počinje oporavak. Tražiti »razumno strpljenje« bez toga je dosta nepristojno.
