Ove borbe pijetlova u sklopu kampanje za izbore u HDZ-u postale su užasno napete, ne možeš predvidjeti tko će koga sutra opandrčiti kamenom u glavu, kakve će se još budalaštine proglasiti istinom i tko će kome sjesti u krilo. 

Evo jučer, nakon što su se svi u HDZ-u već međusobno poklali, u ratničku histeriju stranačkih izbora toliko se emotivno uživio i popularni zagrebački dnevni list da je divljački napao i naružio obitelj Tuđman. 

Ankica, Nevenka i Braco totalno su ih izbacili iz takta jer oni – za razliku od tih novina namijenjenih najširem građanstvu – smatraju da bi najbolji predsjednik HDZ-a bio Milan Kujundžić. 

Te su novine, pak, uvjerene da broj jedan mora biti samo i isključivo Tomica Karamarko o kojemu su stoga prethodno objavili neobuzdani panegirik. Nije im jasno kako uz Karamarka već nije stao čak ni saborski zastupnik HDZ-a Miroslav Tuđman, brat Nevenke i Brace i sin Ankice Tuđman, koji još uvijek podmuklo šuti i podrške ne daje nikome. 

Istina je, naravno, da su kadrovska nagnuća obitelji Tuđman u unajmanju ruku neobična, što nije nikakva povijesna novost. Liječnici će vam reći da je ugled dotičnog doktora Kujundžića, donedavno političkog ravnatelja bolnice u Dubravi, ravan apsolutnoj nuli čak i u struci, a o njegovim talentima za vođenje moderne stranke da se i ne govori. No, obitelj prvog predsjednika države valjda se ima pravo prostodušno izjasniti tko im se najviše sviđa, a da zbog toga ne dobiju po nosu putem najtiražnijeg mainstream medija. 

Ali, evo, ispalo je da to tako ne ide. Baš kao što ispada da je pobjeda bivšeg ministra policije već gotova stvar i da bi, stoga, za protivnike bilo najpametnije da mu već danas padnu pred noge. 

Takav je spin u zraku. Mora se priznati da je tunjavi Karamarko, na određeni misteriozni način, dobro obavio taj posao. Iako, dakako, nije baš tako sigurno da će siva pješadija više od dvije tisuće delegata HDZ-a tajno glasati po diktatu svojih promućurnih lokalnih vođa koji su podršku jednome od kandidata uglavnom već trampili za svoje buduće političke pozicije. 

No, možda žezlo stvarno ide Karamarku iako bi njegova pobjeda bila nekoristan ishod za osramoćenu stranku kojoj predstoje teška reforma i konsolidacija. Čovjek, naime, nema ništa od onoga što je HDZ-u danas potrebno da se sretno izvadi iz svojih nevolja. 

Šuplje i neuvjerljivo djeluje ambicija tog obavještajca koji druge optužuje da nemaju program, a njegov su program tuđmanizam, branitelji i antikomunizam. Kao da misli voditi povijesni kružok a ne veliku stranku koja će htjeti voditi državu. Obavještajca koji je hapsio Gotovinu, a sada se voda s Dilberom. Velikog obožavetelja Franje Tuđmana, koji je, međutim, 1993. napustio HDZ i otišao s Mesićem, Manolićem i Boljkovcem. Tim istim Boljkovcem kojega je lani hapsio. I tim istim Mesićem s kojim je opet išao na predsjedničke izbore, a čija mu se ideologija danas odjednom gadi.

Tog tipa koji se poziva na poštenje, a za funkciju se dogovorio baš sa Sanaderom, čijega ministra, notornoga Kalmetu, sada vuče sa sobom u paketu za potpredsjednika stranke. 

Vrag će ga znati što će stvarno od svega ovoga biti na kraju i kakvoj se logici dovinuo kolektivni um HDZ-a. Možda im je karma još jedan ciklus Karamarka prije nego što počne ozdravljenje.