Kakvu će politiku doista voditi novi predsjednik HDZ-a – to još ne znamo. Kakav bi bio na vlasti, a kakav u opoziciji, ne znamo ni to jer sada je sve još isključivo na pričanju. Ne možeš znati što će biti, dok se ne dogodi. Samo pričanje i borba za dobar dojam bit će, uostalom, i sučeljavanje s Milanovićem. No dvije stvari Plenkoviću, za sada, treba pošteno priznati.
Prvo, vuče kadrovske poteze dosljedne svojim izjavama da HDZ želi transformirati u modernu stranku desnog centra u kojoj neće biti mjesta ni ekstremizmu, a ni političarima prljavih ruku. Drugo, premda je tu na vrlo opasnom terenu i premda bi ga stranka mogla uništiti ako izborni rezultat s njegovim novim ljudima i novim pravcem ne bude zadovoljavajući, to što radi je prilično hrabro.
Najprije se koalicijskim partnerima iz najdesnije desnice odmah zahvalio, pa uvrijeđeni Ćorić, Tepeš i ostala bratija idu na megdan u novim savezima. I Ruža Tomašić skrenula je, unatoč najavama da će je angažirati HDZ, u krilo HDSSB-a. A otpust je dobio i general Glasnović, koji je HDZ-u lani zaradio najviše preferencijalnih glasova na listi za dijasporu. Glasnović sada ide s čistom desnicom, kamo i spada sa svojim demokratski zatucanim stavovima i huškanjem na manjine i civilni sektor, o čemu je i u Saboru grmio kao udarna pesnica T. Karamarka.
A sada Plenković pred javnošću prolazi novi test s izbornim listama na kojemu opet pokazuje određeni integritet. S lista otpada dosta jakih HDZ-ovih figura koje u svojim sredinama imaju jako zaleđe stranačkih uhljeba. Nema više Kalmete, čeka ga obrana od pravomoćnih optužbi za reketarenje javnih poduzeća, a Plenković je odlučio da mu to ne treba. Izvisila je i Josipa Rimac. Lokalno županijsko vodstvo HDZ-a nije ni pokušalo predložiti »kninsku kraljicu« kao kandidatkinju za Sabor. Nova vremena, nove smjernice, i zvijezda se u par tjedana ugasila. Čak su se i vođe kninskih branitelja požurili poručiti da nemaju ništa s njom. Ali za utjehu joj je ostala gomila stambenih kvadrata u Kninu koje je, zajedno s mužem, zapasala na temu braniteljskih prava.
I sam Karamarko je out, iako njegovi pristaše i dalje raspolažu s dosta izbornih glasova. Neki pišu da se dojučerašnji šef stranke »povukao iz javnog života«. A što će drugo nego se »povući« kad ga novi val više ne želi ni nacrtanoga? Bivši politički tajnik stranke Tomislav Čuljak svoje je demisioniranje pokrio izjavom da »stara garda treba dati šansu mladima«. Nakon što su to u tišini dogovorili, Plenković je Čuljkovu gestu javno pozdravio kao častan i mudar politički čin. Lijepim riječima ispratio je u povijest i Kalmetu, koga i dalje vidi u »najužem stranačkom timu«. Sada se čeka hoće li biti analogije s Darkom Milinovićem, Ivanom Šukerom, Vasom Brkićem…
OK, ne šalje novi šef (još?) u penziju baš sve kojima nije mjesto u njegovoj filozofiji. Plenkovićeva će svilena čistka ipak, izgleda, stati prije Hasanbegovića i Medveda. Ali, realno, ne može se sve odjednom, i Plenkoviću utoliko treba dati malo fore.
U HDZ-u, naravno, potiho bjesne, ali to je očekivano i logično. U pitanju su mnoge političke karijere uz koje idu beneficije i novac. No ono što tek slijedi je preodgoj HDZ-a, a to će za Plenkovića biti najteži zadatak.
