Ako Željko Jovanović već nije poslao poveći buket ruža, bajadere i kutiju najbolje malvazije Jadranki Kosor i Predsjedništvu HDZ-a, zašto to ne bi učinio danas?

Najveća opozicijska stranka napravila mu je lijepu političku uslugu sa zahtjevom da se u sabornici glasa o njegovoj smjeni. Bilo bi, prema tome, uljudno da im se diskretno zahvali. HDZ je doista – igrajući se nevješto žestoke parlamentarne borbe – odigrao sto posto za njega.

Oni su, naime, omogućili tu upečatljivu situaciju u kojoj će svi zastupnici vladajuće koalicije pred TV kamerama dići ruke kako bi jednoglasno pružili snažnu podršku svom neopravdano napadnutom kolegi, ministru Jovanoviću.

Riječ je, međutim, o masovki koja je iznuđena i sugerira pogrešna politička značenja budući da ministar Jovanović takve podrške među svojima trenutno – nema.

Naravno da HDZ-a nije hotimično podigrao Jovanoviću da trijumfira – ta oni ga stvarno ne mogu vidjeti ni nacrtanoga – ali tako je ispalo. Očito da stranka, rastrojena nesmiljenim ratom za prijestolje i sudskim postupcima za korupciju, toliko gubi koncentraciju da ne zna predvidjeti ni posljedice vlastitih poteza.

Svakako, u ovoj glupoj komediji zabune vrh HDZ-a je produžio život upravo Željku Jovanoviću, kojega mrze valjda više nego ikoga. To su postigli tako što su postupak njegove smjene nesmotreno pokrenuli upravo u trenutku kad Jovanovićev rejting u SDP-u i u vladajućoj koaliciji nije najbolji i kad mu se fotelja neugodno drma.

Još nije došlo do pitanja smjene, Milanović sigurno neće brzati, a i ne odgovara mu još jedna kriza neposredno nakon Komadine. Ali na neobuzdanog riječkog ministra obrazovanja i sporta mršte se ne samo premijer i niz stranačkih kolega, nego i ljudi poput Vojka Obersnela, koji su bili Jovanovićevi mentori i prijateljski saveznici njegovog političkog uspona.

Čak i oni u Vladi koji Jovanovića bolje poznaju od ranije zbunjeni su jer on naprosto sve radi kako mu puhne. Ne konzultira se, arbitrira gdje mu nije mjesto, ne sluša smjernice, svađa se kao kočijaš, proizvodi nevjerojatnu galamu koju, međutim, ne prate ozbiljni politički potezi, novi zakoni ni reforme u resoru koji mu je povjeren. U svakom slučaju, Jovanovićevi izgledi ne mirišu na dobro ako se uskoro ne prispodobi premijerovim očekivanjima, ali on se ipak ne zaustavlja.

Nekidan je po n-ti put raspalio Milanovića jer je smijenio ravnateljicu Danicu Ramljak u Institutu Ruđer Bošković iako mu je rečeno da se suzdrži.

Što su uzroci, Jovanovićevog hipermotoričnog ponašanja, pitaj boga. Jedni misle da vodi kampanju za izbore u SDP-u gdje se kandidirao za jednoga od četiri potpredsjednika i da će se nakon toga fokusirati. Neki smatraju da vikom prikriva objektivno skromne sposobnosti koje prolaze za zastupnika, ali za ministra, na žalost, više ne.

Što će na kraju biti s njim, vidjet ćemo. Ali sigurno da je sada dobio dosta dug predah za koji se može zahvaliti isključivo HDZ-u i njihovoj lošoj procjeni. Jasno je, naime, da Milanović sto posto neće skidati svog ministra kad njegovu glavu traži HDZ. Zgodan paradoks da se vidi kako i politika ponekad može biti stvarno duhovita.