Ranko Ostojić / Arhiv NL
Sigurno ima još ljudi koji mogu biti ministri policije, a da pritom raspolažu s nešto više takta i inteligencije nego što nam je pokazao Ranko Ostojić
Gdje je Milanović? I gdje je Josipović? Jer ovo stvarno ne moramo trpjeti ne tri dana, nego ni jedne jedine sekunde.
Ne samo da je SDP-ov ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić nekidan uvrijedio Rome svojom idiotskom analizom prema kojoj »više od 50 posto imovinskih delikata na području Međimurja počine pripadnici romske nacionalne manjine«, nego se još i prostački šegači sa svima koji smatraju da je ta izjava diskriminatorna.
Pa tako sada iz bolnice, gdje mu je napravljen mali operativni zahvat, posprdno upozorava novinare da »točno prepišu« priopćenje o njegovom zdravlju kako i u njemu ne bi našli »nešto rasističko«.
Ostojić, dakle, nastavlja srljati kao prase u sirutku i pritom očito misli kako je jako duhovit i šarmantan, a to je uvijek odlika ordinarnih primitivaca. Možda se ne zaustavlja zato što uopće nije ni kadar razumjeti gdje je pogriješio. Ili smatra da je tolika faca da mu nitko ništa ne može. Ili vjeruje da se naprosto podrazumijeva da on nije rasist. Ili je sve to zajedno.
Ali ako je bilo što od toga, hajde da ga barem mi prestanemo plaćati. Da za Ostojića ima nade, da je htio reći nešto drugo od onoga što je rekao kad je izgovarao sve te uvredljive budalaštine, odnosno da se nepažljivo i šlampavo izrazio, mogao se pribrati i odmah se ispričati. Ali nije i to mu očito ne pada na pamet.
Pa neka se dečko onda ovako slatko i neobuzdano zabavlja sam sa sobom i na svoj račun, a ne više na naš. Sigurno ima još ljudi koji mogu biti ministri policije, a da pritom raspolažu s nešto više takta i inteligencije nego što nam je pokazao Ranko Ostojić.
Jer sasvim je nedvojbeno da je njegova opservacija o kriminalu i Romima prvenstveno sramotna i nedopustiva, a onda i vrlo ograničena, da ne kažemo i nešto treće na što bi Ostojić sigurno vrisnuo kao da ga naživo kolju.
U svakom slučaju, ministru treba javiti da je njome ošinuo ne samo Rome, nego, recimo, i mene, i sve druge normalne građane Hrvatske koji žele da se u njihovoj zemlji nikoga ne ponižava i ne stigmatizira. A pogotovo zahtijevaju da to ne čine visoki državni dužnosnici i privilegirane javne osobe koji su se u javnoj komunikaciji dužni ponašati pristojno i od kojih se očekuje da razumiju bar ponešto o uzrocima društvenih problema.
Naime, pripadnici romske nacionalne zajednice u Međimurju vjerojatno jesu najčešći počinitelji imovinskih kaznenih djela. Ali ministar unutarnjih poslova bi morao znati i razumjeti da su stope kriminala uvijek više među marginaliziranim i diskriminiranim društvenim skupinama i stoga bi se morao suspregnuti od neumjesnog statističkog lupetanja.
Zar Ostojić misli da romska djeca prose na cesti zato što im je jako dobro? Kao nacionalna manjina koja je teško pogođena generacijskim siromaštvom, slabim obrazovanjem i predrasudama većine i čije su šanse za stjecanje bolje pozicije u društvu stoga vrlo skromne – Romi sigurno ne trebaju biti ovako uvredljivo i rasistički žigosani zbog svoje situacije. Tim prije zato što je za njihov položaj u velikoj mjeri, gledajući davno unatrag, suodgovorna i država čiji je Ostojić danas ministar. Još jedan na mjestu kojemu nije dorastao.