Ako se ikoga u Hrvatskoj mrzi toliko jednodušno, onda je to on, Ivica Todorić. Najveći hrvatski kapitalist, koji danas ima gomilu tvrtki i preko 40 tisuća zaposlenih, za narod je simbol hrvatske ratne tranzicije, kada su se spretni momci nakrcali društvenih milijardi i iz opanaka postali veliki biznismeni i poslodavci. Sve od višeg srednjeg sloja naniže ne podnosi ga jer živi u pravom dvorcu. Zato što blagajnicama daje male plaće, ne mogu ga smisliti sindikati. U poslovnom svijetu ga olajavaju da s pozicije većega i moćnijega pokvareno ucjenjuje partnere i dobavljače. Na selu viču da im je mrknuo najviše poljoprivrednih poticaja. Njegovo ime upotrebljava se kao poštapalica za pohlepu, grabež, konzumerizam, pogodbe ispod stola i izrabljivanje radništva. Da Todorić kojim čudom sutra propadne, likovala bi u jedan glas cijela zemlja. Taj je gnjev, međutim, potpuno pogrešno usmjeren i puca u sasvim krivu metu. 

    Kako Novi list ne bi popio tužbu od više milijuna eura, reći ću to ovako. Vjerujem da Todorić u poslu nije časna sestra karmelićanka. Ali zašto bi i bio? Fućka mi se je li Todorić pošten, empatičan i ima li savjesti ili je Todorić halapljivo i pokvareno čudovište. No zato me i te kako zanima štiti li me moja država od raznih Todorića ako i kada njima padne na pamet da bi mogli mafijašiti po Hrvatskoj. Ako građani nisu zaštićeni od podlaca, lopova, utajivača poreza i ucjenjivača, što će im onda država, onda im je dobra i pećina. 

    Ako ima razloga tvrditi da je Todorić u Hrvatskoj personifikacija najgore vrste kapitalizma i da perfidno vuče za nos cijeli sustav, onda ogorčenjem i pritiskom treba ciljati na državu koja to omogućuje i dopušta. Šteta je da cijeli taj raznorodni i raznobojni pokret antitodorićevaca, kojima je crvena krpa on i sve njegovo, ne uviđa u kojem grmu leži zec. 

    Todorić plaća drugim tvrtkama svoje dugove u bonovima koje sam tiska kao da su novac? Pa neka i bude tako sve dok ova jadna država ima takav zakon da mu se za to ne može ništa i dok se državna inspekcija, HNB i Ministarstvo financija ne mogu dogovoriti čak niti tko je za to nadležan. Todorić grabi seljačke poticaje šakom i kapom? Pa nije ih sam oteo, očito da mu ih je država isplatila po nekim svojim izvrnutim pravilima. Pa neka ih onda i uzima dok ljudi ne polude. 

    Todorićeve tvrtke žive na dugovima? A zašto ih institucije, ako je tako, ne prisile da se drže reda? Bi li se moglo zavlačiti dobavljače u Njemačkoj? Pa mi građani dajemo državi sve te silne poreze da ne živimo na Divljem zapadu nego u pristojnoj zemlji. Ako imamo sustav u kojem se mogu razmahati konjokradice, onda treba udariti na sustav, a ne na Konzumove dućane.