Upravo je zadivljujuće koliko napora ulažu hrvatski biskupi i hrvatski katolički tisak da potpuno dozlogrde čak i vlastitim vjernicima, a da se o ostatku društva i ne govori.

Treba samo pregledati internetske komentare pod dvije jučerašnje vijesti iz Katoličke crkve pa će biti jasno da je posao penjanja navrh glave svima već praktički obavljen. Ne vjerujem da se igdje drugdje izlijeva toliko jednodušnog sarkazma, bijesa i psovki na račun »mantijaša« kao što je slučaj u Hrvatskoj, a to sigurno ne može biti slučajno.

Možda je tajna uspjeha te sumanute autodestruktivne misije kod nas u tome što se ovdašnji visoki kler tako slabo pretvara da živi s ljudima i da se iskreno uživljava u stvarni život ove zajednice. A zapravo konstantno pokazuje da je miljama iznad svega toga i da brine samo svoju brigu.

Pa su tako, usred svih financijskih muka u kojima se nalazi Hrvatska, biskupi jučer opet odlučili pasti s Marsa i pozvati ljude da se već od ovoga tjedna – pridruže bojkotu trgovačkih lanaca nedjeljom.

A Glas koncila – jedva dva mjeseca nakon što smo dobili novu vladu – već jučer je izbore odlučio proglasiti promašenima. Hrvatska, naime, u ta dva mjeseca, zamislite, »nije uspjela napraviti zaokret«. Po glavi je dobio i HDZ da je nikakva opozicija. Valjda zato jer nisu organizirali rušenje Kukuriku koalicije na ulicama.

Nisu, eto, naši vrli biskupi izdržali ni sto dana a da ne navale na novu vlast s neradnom nedjeljom iako nikada nije bilo ovoliko nezaposlenih i nikad zemlja nije bila ovako blizu financijskog kolapsa. Nisu bili kadri odglumiti strpljenje ni pola godine prije nego što će lijevu vladu optužiti da je nesposobna i jalova i pozvati »izvanparlamentarne stranke« da narodu »ponude rješenja«.

Jasno je da ovdašnjim biskupima nije do političkog mira kao što je jasno da oni ne osjećaju egzistencijalne muke u svojim komfornim palačama od oniksa. No, zar stvarno misle da to nitko ne vidi?

Umjesto da Crkva u ovakvoj situaciji navija da se što više radi gdje god se može, pri čemu, naravno, taj rad treba pošteno platiti, oni optužuju za bezosjećajnost i licemjerje one koji svoje dućane drže otvorenima i one koji pođu u dućan nedjeljom. Jadikuju nad izrabljivanjem radnika i nad raspadom obitelji, a zapravo je stvar samo u tome da oni imaju problem s misom. Kao da bi crkve bile pune samo da se zatvore šoping centri. I kao da se problem kapitalističke pohlepe može riješiti tako jednostavno kao što je zatvaranje dućana nedjeljom.

U kontekstu ove krize, biskupima je, recimo, moglo pasti na pamet da objave kako više neće naplaćivati vjenčanja, sprovode, mise zadušnice, krštenja i pitaj boga što već naplaćuju vjernicima, kako bi narodu pomogli barem dok se ne izađe iz recesije. Mogli su odlučiti da poklone sirotinji nešto od svojih bezbrojnih nekretnina koje i dalje krcaju u svoje portfelje, i da onima koji su u problemima oproste plaćanje najma dok opet ne stanu na noge.

I, naravno, mogli su se pokazati pa se odreći onih tristotinjak milijuna koje će im dati država iz budžeta kako bi se taj novac mogao ušparati na primjer za pomoć gospodarstvu.

Prozirno je izigravati moral, a ne učiniti ništa od toga i ta je prijevara očigledna. Hrvatska je puna vjernika, ali, srećom, nije puna budala.