Mljekarski traktori zaposjedaju sve više i više prometnica po Hrvatskoj jer vođe nemira smatraju da će ih tako – pod pritiskom – prije primiti Zoran Milanović. Već su bili kod predsjednika Josipovića koji ih je elegantno otpravio s nekoliko ljubaznih, ali dvosmislenih rečenica. Na ministra Jakovinu su bijesni jer im nije obećao novac koji traže, pa su se sada fokusirali na premijera. Misle valjda da bi se njega ipak dalo slomiti ako ga dovoljno prepadnu širenjem seljačke pobune. 

Milanović je, međutim, mirno odletio u Bosnu i Hercegovinu i bavi se drugim stvarima, a nezadovoljnicima ostavlja na volju da mu viču pod prozorima i da prijete kako će rasprodati krave i napustiti poljoprivredu. 

Rovovi su, dakle, iskopani i rješenje se ne vidi. Temperatura među prosvjednicima raste. Građanima, koje mljekarsko pitanje uopće ne zanima, ide na živce što su im skupi traktori bezobrazno prepriječili javne ceste. A HDZ se, naravno, pravi lud i daje podršku prosvjedima. 

Što da se, dakle, radi dalje? Jer izgleda da se sa svim ovim nije dospjelo nigdje. 

Proizvođači mlijeka nisu se izborili za očuvanje dosadašnjih državnih potpora. Niti su prihvatili činjenicu da će novca ubuduće biti manje. A pogotovo se nisu dozvali pameti i počeli razmišljati kako da se najbolje prestrukturiraju u trajno promijenjenim okolnostima jer drugoga doista neće biti. 

Ali nikakvim se uspjehom, jednako tako, ne može pohvaliti ni Vlada budući da su joj seljaci već dva tjedna na cesti i da ne izlaze iz glavnih vijesti. 

Niti ih je resorni ministar, kome je Milanović u potpunosti prepustio ovaj problem, uvjerio da Vlada, što se tiče novca, neće popustiti. Niti je nađen način kako da se oslobode ceste. Niti je javnosti, o čijem je novcu, uostalom, ovdje riječ, na koncu jasno tko je ovdje u pravu. 

Svo ovo vrijeme je, znači, izgubljeno, a priča je trebala i mogla već biti završena. 

Ne mislimo pritom da je pogreška što Milanović nije primio mljekare jer zato imamo ministre i potpredsjednike da premijer ne mora biti svakom loncu poklopac. Ne mislimo također da Vlada treba i za milimetar odustati od reformi u poljoprivredi i ponovo odriješiti kesu i za normalne i za proždrljive apetite kako bi sačuvala političku popularnost. Ni govora. 

Korjeniti zaokret o kojem govori ministar Jakovina nužan je i hitan, ali stvar je u tome da se o njemu, na žalost, još ne može govoriti osim u smjernicama i naznakama. Vlada za njega još nema zakonske podloge, a pitanje je i kad će ih i imati. Zato mnoge mljekare s pravom brine što ih čeka, a mutikaše s pravom misle da još ima vremena za otpor. 

No, da se Milanovićeva ekipa bolje pripremila za preuzimanje vlasti, već bismo imali gotove nove zakone o potporama, o poljoprivrednom zemljištu, o legalizaciji poljoprivrednih objekata i tako dalje, zakone koji se moraju donijeti da bi se znao pravi i kompletan sadržaj promjena u poljoprivredi. Tada bi ministar imao čime mahati, ovako nema, može samo pričati priče.