Pozivam sve građane da izađu i daju svoj potpis za referendum protiv izmjena Zakona o radu jer ovo se tiče svakoga od njih i svake obitelji. Ovako je govorio Zoran Milanović 13. lipnja 2010. godine pridružujući se akciji sindikalnih vođa kojom su Vladu htjeli prisiliti da raspiše referendum na kojem će većina građana odbaciti najavljene izmjene Zakona o radu. 

– Ako se izmjene svejedno gurnu u saborsku proceduru i ako ih politička većina izglasa, Vlada će pokazati nerazumijevanje, silništvo i gluhost – zapečatio je tada Milanović, citat završen. 

U trenutku kad je predsjednik SDP-a odašiljao u eter ove gromke riječi podrške hrvatskim radnicima koje je kriza već tada dobro oplela po leđima, sindikati su već bili prikupili više od 50 posto potpisa potrebnih za provođenje referenduma. Svoje ime na tu veliku radničku akciju Milanović je dodao crvenom olovkom, na uličnom štandu, odjeven u bijelu košulju i crne hlače. Tu fotografiju objavili su hrvatski mediji. 

Tada je Milanović bio šef opozicije, na vlasti je bio HDZ, a premijerka je bila Jadranka Kosor. Ona je namjeravala postrožiti Zakon o radu, osobito one njegove odredbe koje kolektivne ugovore čine nereskidivima čak i nakon što im je istekao rok. Bilo je to prije nešto više od godinu i pol. U tome ju je snažno podržavao HUP, Hrvatska udruga poslodavaca. Referendum nikad nije održan, ali Vlada je tada odustala od izmjena Zakona o radu.

Danas, umjesto Jadranke Kosor, Banskim dvorima ravna Zoran Milanović, a ona je na čelu oporbe. Sada SDP-ov premijer želi postrožiti Zakon o radu, osobito one odredbe koje kolektivne ugovore čine nereskidivima čak i nakon što im je istekao rok. U tome ga snažno podržava HUP, Hrvatska udruga poslodavaca. Prijedlog izmjena zakona ide u proceduru u najskorijem roku. 

Kako vidimo, Milanović se u pogledu kolektivnih ugovora potpuno predomislio i približio se stanovištu Jadranke Kosor i HDZ-a protiv kojega je 2010. potpisao peticiju. Za razliku od njega, Jadranka Kosor mišljenje nije promijenila iako bi za nju, kao sadašnju šeficu opozicije, možda bilo efektnije oponirati vlasti. No, da i jest, bila bi svakako optužena za preokretanje kaputa. 

Kaput je, dakle, preokrenuo samo sadašnji predsjednik Vlade pa se sada nalazi na istim pozicijama s bivšom predsjednicom glede neodrživosti sadašnjeg zakonodavstva koje regulira pitanje kolektivnih ugovora. 

S obzirom na to da će HDZ oko najavljenih promjena podržati Milanovićevu vladu, te da ni sindikati više ne mogu biti jako tvrdi kad su vlast i opozicija odjednom tako složni, izmjene Zakona o radu trebale bi proći, što bi narod rekao, bez ispaljenog metka. 

Očekuje se da će to jako oraspoložiti predstavnike kapitala koji svoja stanovišta u promatranom razdoblju nisu mijenjali. Treba, međutim, pretpostaviti da će poslodavci tražiti od Milanovića i druge ustupke na štetu radnika, kao što su ih svojedobno tražili i od Kosor. 

Moraju li samo radničke glave padati da se počne izlaziti iz krize, o tome se mora još jako puno razgovarati u zemlji nekonkurentnih roba gdje ukupno 131.000 poslodavaca ima porezne dugove prema državi. A Zoran Milanović neka nam u međuvremenu objasni kada je njegovo mišljenje bilo autentično, ono nekad ili ovo sad.