I jedni i drugi pokušavaju u posljednji čas pridobiti glasove onog najvećeg dijela javnosti koji zapravo još nije posve siguran što da misli i kako da glasa. Matematika je jasna: upravo o njima, neodlučnima, ovisi kakav će ispasti rezultat budući da su najbrojniji. Nadam se da će biti »za«. 

    Bilo bi, međutim, izvrsno da se u hrvatskom javnom prostoru prije referenduma mogu čuti inteligentne dvojbe u vezi s ulaskom Hrvatske u EU jer ih, neosporno, ima. 

    Zato je šteta što je ispalo tako da se za lidere pokreta protiv žele nametnuti ljudi toliko žalosno nedorasli svojim ambicijama da je to teško gledati. 

    Sve čega se taj birtijaški gremij mogao dosjetiti svodi se na najavljivanje sigurne katstrofe ako Hrvatska kaže da. Tada će, proriču, domovina izgubiti suverenitet, ući će u Euroslaviju, porast će cijene, mladi će otići u inozemstvo, past će mirovine, šume i vode bit će rasprodane strancima, a seljaci će morati proizvoditi samo ravne krastavce. 

    Za sve to što o čemu galame ne iznose nikakve argumente – posve je očigledno da o njima nemaju pojma – ali naprosto misle da to dobro zvuči. Naravno, zvuči šuplje, prazno i glupo i to se mora konstatirati zbog narodnog zdravlja. 

    Jer kad stanoviti aktivist iz HČSP-a zaviče na trgu da »Hrvati ulaze u EU da bi spašavali propalo gospodarstvo zemalja eurozone«, to se može činiti ozbiljnim samo totalno ludome čovjeku. Kad njegovi pajdaši zagrme da Hrvatska treba odbiti članstvo, jer ako su mogle Švicarska i Norveška, možemo i mi, dođe ti stvarno da pukneš od smijeha. Da, dvije visokorazvijene i visokouređene zemlje Europe imale su taj komoditet, ali nama, koji se s njima možemo mjeriti samo po tome da i nama sunce izlazi na istoku, to sigurno ne bi bilo pametno. 

    Hrvatska je, uostalom, sve ove godine bila izvan EU pa tko nam je smetao da spakiramo svoju državu kao švicarsku bombonijeru? Zašto nismo? Pouzdano se može tvrditi da nismo znali. A odjednom ćemo znati baš ako odbijemo referendum? Kako da ne.

    Pa u Hrvatskoj tek treba dokučiti zbog čega su naša državna poduzeća tako ukleta da proizvode gubitke i kako da se to prekine. Zašto Brač treba imati šest općina. Zašto imamo najveće cijene od svih zemalja Srednje i Istočne Europe i zašto najskuplje aute voze najveći utajivači poreza. Kako to da imamo pet pravopisa hrvatskog jezika. Zbog čega kod nas moraš moliti boga da ti se sudski spor okonča prije nego što crkneš. Koji nam je bio vrag kad nam je Bajić osoba godine. Kako je tip kojemu je ormar pao na glavu dobio status ratnog vojnog invalida. I gdje smo gledali dok su naša »sveta« bogatstva sisali partijski buzdovani. 

    Ma, molim te, propast će euro? A kuna neće? Stručnjaci će otići u inozemstvo? A sada ne idu? Okovat će nas u Euroslaviju? Da, zajedno s Njemačkom. Kamo sreće da je moglo biti davno prije.