Protiv mog starog znanca, suca općinskog suda u Splitu Roberta Pešutića, te njegovog uvaženog kolege suca Ante Unkovića, USKOK je podigao optužnicu za primanje mita i sudit će im se u Rijeci. Tome se radujem.

Kažu tužitelji da su ova gospoda suci za novac prodavala pravdu. Pravda, kao ni ljubav i zdravlje, ne bi smjeli biti na prodaju. No, kako je doktor Rubala prodavao dijagnoze za mirovine, pojedini ministri javne natječaje, a nogometni suci utakmice, tako se na splitskom sudu trgovalo pravdom. Pešutićev cjenik bio je navodno od dvije tisuće kuna do 10 tisuća eura za jelovnik oslobađajućih presuda, uvjetne umjesto zatvorskih presuda, za izbjegavanje već izrečenih zatvorskih kazni, obnovu postupaka i druge marifetluke u korist optuženih počinitelja kaznenih djela.

Tko je htio nježniji tretman, mogao je lijepo platiti, a onda bi suci učinili što je potrebno.

S Pešutićem i Unkovićem zato su optužene još tri osobe koje su od njih dvojice kupile usluge u tih nekoliko slučajeva koje je uspio raspetljati USKOK, a u kojima je od stranaka iznuđeno nekih 15 tisuća eura.

Ne mogu si pomoći, vjerujem da je to samo vrh ledenog brijega i prava sitnica kad je riječ o ukupnom utršku od djelatnosti Pešutića i Unkovića, koji, da karikatura bude veća, ide na optuženičku klupu s prominentnog položaja predsjednika Uskočkog odjela splitskog suda.

Naime, već puno godina u Splitu je javna tajna da je splitski sud leglo korupcije, a sudačka imena koja su sada optužena bila su glavni, mada ne i jedini akteri tih malih prljavih priča. Ako se protiv tebe vodio postupak, bilo je raznih načina da ti se u samom sudu pruži lijepa pomoć. Ako si trebao lažni nalaz sudskih vještaka, trebao si samo ponijeti novčanik i javiti se na pravo mjesto.

Kad se tako govorilo po gradu, morali su nešto o tome dočuti i viši pravosudni autorireti, ali s te strane, kao ni sa strane kolega, nikad nije bilo nikakve reakcije, ni provjere. Dapače, kad je u listopadu prošle godine Pešutić uhapšen zbog istrage, glasnogovornica splitskog suda natmureno je izjavila novinarima kako je ta vijest izazvala na Sudu veliko »čuđenje i nevjericu«.

Otvaranje kaznenog progona protiv dvojice sudaca, s kojima su radili svaki dan i o kojima su morali svašta znati, potreslo je, dakle, i šokiralo njihov časni kolektiv kao da se USKOK okomio na same svece? Sumnjam. Bit će ipak da su kolege šutjeli i gledali svoja posla, neki zato da se ne dođe i do njih, a oni drugi da im se život ne pretvori u pakao.

No dobro, ali puknut ću ako ne kažem još riječ dvije o mom starom znancu Pešutiću.

Taj me je 2005. godine tužio zbog komentara o njegovoj oslobađajućoj presudi u slučaju Ante Đapića i njegovog krivotvorenog magisterija. Bio je uvrijeđen i povrijeđen i trpio je zbog tog teksta teške duševne boli. Novac od odštete trebao je oprati lice suca u čijoj je sudnici nepobitno dokazano da je Đapić prepisao tuđi rad da bi ga on nakon toga svejedno proglasio nevinim. Od tog bizarnog postupka do sada, doduše, nije bilo ništa. Ali zato je, neposredno nakon Đapićeva oslobađanja, Pešutićev brat postao predsjednik HSP-a u Bolu na Braču.

Pa sada, u ovim novim okolnostima, želim posve direktno pitati kako Pešutića, tako i USKOK jednu stvar. Koliko je platio Đapić?