Iz svih izlaganja o pompozno najavljivanom gospodarskom programu, koji je sastavio tim od troje dobro poznatih i dvoje uglavnom nepoznatih stranačkih titana ekonomske misli – a to su Đuro Njavro, Ivan Domagoj Milošević, Martina Dalić te Ivana Maletić i Marko Kolaković – nismo čuli apsolutno ništa što bi se isplatilo ponoviti
Vrag će ga znati… možda osoblje u livrejama, kristalni lusteri i meki tepisi s perzijskim mustrama stvarno mogu toliko začarati prosječne promatrače da zaključe kako nešto što se odigrava u jednom tako luksuznom okruženju mora biti isključivo premium kvalitete i značaja. Pa bi onda i sav novac potrošen na taj zgodni privid ipak bio dobra politička investicija. Ali ako vjerujemo da ljudima ipak ne možeš do te mjere mazati oči, onda se mora primijetiti da je Karamarko zbilja nesmotreno spiskao toliko novca na jučerašnji HDZ-ov skup za preko 800 ljudi u zagrebačkom hotelu s pet zvjezdica. Jer, iz svih izlaganja o pompozno najavljivanom gospodarskom programu, koji je sastavio tim od troje dobro poznatih i dvoje uglavnom nepoznatih stranačkih titana ekonomske misli – a to su Đuro Njavro, Ivan Domagoj Milošević, Martina Dalić te Ivana Maletić i Marko Kolaković – nismo čuli apsolutno ništa što bi se isplatilo ponoviti i što bi itko poželio za sutra pribilježiti u laptop. Ništa osim šupljih floskula tipa da u Hrvatsku moramo dovesti dobre investicije, da je potrebno otvoriti radna mjesta za nezaposlene, da nam treba rast BDP-a i da je kvaliteta javne uprave ključna za biznis.
Taj komplet »trebamo-moramo« bogato je dopunjavan i neprekinutim nizom kontradiktornih populističkih fantazija koje govornici, na žalost, baš ne bi uspjeli povezati s ovim prostorom i trenutkom. Svi HDZ-ovi gospodarski »spasitelji Hrvatske«, recimo, obožavaju ponavljati kako se u Hrvatskoj obavezno moraju smanjiti porezi. Ali pritom, naravno, preskaču temu vraćanja ogromnih inozemnih dugova i skupe sanacije nereda i promašaja koje su cijelom društvu ostavile upravo njihove vlade. No, Karamarko i ostali članovi njegovog antikriznog stožera naprosto ne mare za uvjerljivost, više su naklonjeni fabriciranju dojma, pa su se jučer vladali kao da su oni potpuno nedužni za ovo stanje u kojem se sada nalazimo. Nemaju blage veze kako je došlo do »ovog propadanja«. Pitaju »kako je Hrvatska mogla doći u ovakvu krizu«? Jer oni nisu odavde. Sve u svemu, jedino je možda ime koje su nadjenuli svome skupu vrijedno da bude upamćeno, ali više kao svojevrsna politička karikatura. Jer napuhana kovanica Svehrvatski gospodarski forum slika je i prilika one stare mudrosti da je napadna forma obično samo kompenzacija za nedostatak sadržaja.
A nije da se Milanovićevoj vladi nema što reći o boljim i bržim putevima izlaska iz krize. Samo što HDZ ne zna koji su to putevi. No, ako nisu imali nikoga boljega da im piše ekonomski program nego bivšeg potpredsjednika Vlade Miloševića, koji je napustio funkciju bez ijednog pomaka u svom sektoru investicija, te Tuđmanovog savjetnika za gospodarsvo iz notornih devedesetih Đuru Njavru, onda se moglo i znati da će sve biti točno kako je bilo. A bilo je tako da su od izlagača iz HDZ-a bili gori još samo uvaženi inozemni gosti – neki Joachim Pfeiffer, zastupnik CDU-a u Bundestagu, te Robin Harris, pisac govora Margaret Thatcher, njenih memoara i biografije. Oni su Hrvatskoj predložili da provede – strukturne promjene, a Harris nas je humanistički poučio da »svaki čovjek ne treba imati isti životni standard«. Nije iz moga džepa, ali baš me zanima koliki je honorar Karamarko isplatio još i toj dvojici za ovu maestralnu smijuriju.
