Nije uopće izvan pameti da je vlast zapravo totalno zadovoljna što je Hrvatska postala novi kandidat za financijske sankcije Europske komisije kao rizično prezadužena zemlja, koja se u krizi zaglavila poput izmoždenog konja, ali i dalje previše troši i ne uspijeva se prizvati razumu. 

   Uz malo više mašte, netko bi čak mogao pomisliti da je Zoran Milanović samo čekao da EU i službeno otvori nad Hrvatskom ovu proceduru prekomjernog deficita i da zato sada veselo skače po hodnicima Banskih dvora usklikujući: Hura, hura, sankcije! 

   Vlastima bi doista mogla biti velika saveznica ova vrlo ozbiljna situacija u kojoj nam EU diskretno prijeti još težim mjerama i pritom nas promatra podozrivo i ispod oka, kao družicu koja im, u ovakvom nesređenom stanju, možda ipak još nije trebala. 

   To je taj paradoks. 

   Jer, pod ruku s ovim zapravo teškim okolnostima, premijer i Vlada će puno lakše moći dirnuti u mnoge navodno sto posto zadane izdatke i u beton takozvanih stečenih prava, u koje se nisu usudili ozbiljnije taknuti prije, kada bi to bilo još uvijek na vrijeme. 

   A nisu iz političkog oportunizma budući da je do jučer svaka i najmanja restriktivna mjera u bilo kojem području podizala na veliku uzbunu sindikate, uz stalnu glasnu podršku HDZ-a i drugih stranaka opozicije, te Crkve i ostatka desne scene. 

Ništa se nije smjelo pomaknuti ni za centimetar, a da se već ne zaprijeti štrajkovima, građanskim neposluhom i izbornim glasovima iako je svima bilo jasno da novac kojega nema neće pasti s neba. 

   Ali sada će, izgleda, odjednom postati prihvatljivo skoro sve. 

   Kao da je netko pritisnuo neko svemoćno dugme, perspektiva se već u ovih nekoliko dana nevjerojatno promijenila. 

   Dok Bruxelles nije progovorio, svi su se i dalje zavaravali da se ništa strašno ipak ne događa. No, otkako smo iz našeg novog glavnog grada – koji se nalazi u Kraljevini Belgiji – dobili papire koji kažu da katastrofalno loše stojimo i da se sada odmah moraju srezati prve tri milijarde kuna, najednom se desio opći preokret. 

   Režite sve i svima – sugerira sada Milanoviću opozicija. 

   – Vlada treba otvoriti sve proračunske stavke i rezati – kaže Karamarkova »ministrica financija« Martina Dalić. 

   – Ukidajte agencije, zavode i urede – preporuča Dragutin Lesar, koji sada očito može prihvatiti daljnje gašenje radnih mjesta iako je uvijek bio prvi protiv toga. 

   Sada već prolazi i prodaja državnih poduzeća poput Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke na što su skakali kao opareni vrelim uljem i opozicija i dio političkih i ekonomskih analitičara, a gotovo opće protivljenje opet je bilo umotano u otrcanu priču o sramotnoj prodaji »obiteljskog srebra«. 

Na isti način galamilo se mjesecima i protiv najave da Vlada smjera dati u koncesiju autoceste, što sada, međutim, više nitko ne spominje kao problem. 

   Izgleda da su se svi dobro prepali, a HDZ se inteligentno pribrao jer zna da će sve što na tragu konsolidacije ne uspije učiniti ova Vlada, ostati sljedećoj za koju se oni nadaju da će biti njihova. 

   U svakom slučaju, Milanoviću bi moglo biti puno lakše s reformama nego do sada. Naravno, pod uvjetom da ih stvarno želi provesti.