Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, kadar sa završenim fakultetima odavno je uvjerljivo najmizernije plaćen u obrazovanju među ukupno dvadesetak promatranih djelatnosti. 

   Neke fine profesorice koje poznajem, jer smo skupa studirale, šiju same sebi odjeću da pred djecom ne bi baš izgledale kao da na posao dolaze tramvajem iz ubožnice.

Mnogi nastavnici koji danju predaju u razredima navečer daju instrukcije da svojoj djeci mogu kupiti bar zimsku jaknu i poslati ih na školski izlet. 

   Ali Linić je sada svejedno odlučio da se opet mora nešto uzeti tom mršavom i oguljenom školstvu, koje već klopara golim kostima, da bi se uštedilo za vraćanje dugova.

Hrvatska je ušla u škare te europske procedure za normalizaciju prekomjernog deficita, dobili smo rok do 2016., i sada je na redu što drugo nego – sjekira. 

   Ajmo! 

  Pri čemu je važno naglasiti da sjekira, sama po sebi, uopće nije sporna alatka u državi koja je napokon postala svjesna da svoje troškove mora svesti u okvire onoga koliko zarađuje. 

   Ali primjer nastavnika nam kaže da je novi problem – među svim drugima koje imamo – u tome što je sjekira podivljala. 

   Umjesto da točno zna kamo udara, ona siječe blesavo, uvredljivo, neracionalno i nasumice. 

   Pripremimo se, dakle, na to da će, u procesu svođenja potrošnje na normalu, ovdje do daljnjega imati malo, pa onda još manje, upravo oni koji zaslužuju da imaju puno više, ne samo profesori nego i mnogi drugi. 

   I to nas čeka zato što Milanovićeva vlada nije na vrijeme stisla tamo gdje se novci cijepaju i razbacuju i gdje bi rezanje bilo komotno i nimalo sramotno kao što jest ovo u obrazovanju. 

   Nakon dugo vremena, srela sam nekidan znanicu koja radi u jednoj Vladinoj agenciji. – Imam posla dva sata dnevno – kaže mi ta gospođa. – Sram me je pred ovim građanima. A ima nas tamo kod mene skoro četrdeset zaposlenih, koji jednako ništa ne rade kao ni ja. 

Mnogo manje nevinih žrtava palo bi za čiste račune države do te 2016. godine da je ova vlast odmah 2011. odlučno skresala svu tu besmislenu silesiju općina, gradova i županija. Ugovore sa Svetom stolicom.

Davanja za neke udruge koje cicaju javna sredstva za hodočašća i proslave nekih godišnjica. Da su se svi uredi administracije preselili u prostore u vlasništvu države, kojih je oko 700 momentalno – prazno.

Da su sebi odredili da će se voziti samo u autima srednje klase. Da su bez patetike zatvorene bolnice i sudovi koji imaju manje pacijenata i parnica od dopuštenog cenzusa. 

   Da je bilo političke hrabrosti, moglo se uštedjeti na tisuću troškova, a sada će stradati tko god naleti i koga se prvoga sjete. 

   Kada se sve zbroji i oduzme, nikakav izgovor ne može ovoj vlasti biti čak ni to da bi izgubili puno birača. Jer ova podivljala sjekira otjerat će ih sigurno barem dvostruko više.