Riječ je uvijek o kadrovima koji su do jučer poslušno radili za te iste mafijaše, izvršavali zadatke i šutjeli kao zaliveni. 

   Ali čim vide da je gazdama svanuo crni petak, ti smjesta skaču na noge. Gromko dižu glas kako bi opomenuli instiutucije da budu temeljite i zatražili radikalno raščišćavanje stanja.

Kad pukne tikva, eto ti njih da izraze zgražanje nad svime što se događalo pod mračnom vlašću njihovih konačno razotkrivenih šefova. I da pokažu gnušanje nad mogućnošću da se dio opakog mafijaškog establišmenta ipak provuče i ostane nekažnjen. 

   I evo sada se baš takav antipatični finale razvija i u Hrvatskoj gospodarskoj komori. 

   Medijima i na druge adrese dostavlja se iz HGK nepotpisano »otvoreno pismo« grupe zaposlenika koji se, u zakašnjelom pokušaju moralne diferencijacije, sada javno groze zlodjela koje je počinio Vidišević uz podršku šefova lokalnih komora te se patetično zaklinju u svoju čistoću i nevinost. 

   Svog u rešetkama pritvorenog predsjednika-kolekcionara egzotične divljači, amfora i općenito elegantne umjetnosti – sada se usude neustrašivo nazivati »Velikim Vođom«.

A sami sebe predstavljaju kao sirote podjarmljene »VSS-ovce s prosječnom hrvatskom plaćom«. Mi smo ti, kažu, koji »godinama odgovorno radimo svoj posao«, »koji nismo rodbinski ni stranački vezani s Vidoševićem«, »ne vozimo komorske automobile«, »ne putujemo u inozemstvo« i »ne primamo stimulacije«. 

  Nakon ovako potuljenog, proleterskog uvoda, neki bi prostodušni naivac mogao pomisliti da se urota izvlačenja onih silnih milijuna iz Komore odvijala bez znanja ovih čestitih komorskih VSS-ovaca koji nisu stigli nikad ništa vidjeti ni čuti jer su, oboružani znanjem sa svojih fakulteta, po cijele dane padali s nogu da budu na usluzi članovima Komore. 

   Međutim, naravno, ne. Prvo, u HGK-u nitko nikad nije došao ni blizu tome da se pretrgne od posla, pa ta duhovita verzija događaja ni teoretski ne pije vodu. 

   A drugo, ti čestiti, nečujni mravi, koji su, navodno, godinama ginuli od posla i ne sumnjajući da se novac na vreće vadi iz sustava, sada su odjednom, kao iz topa, znali tutnuti pod nos istražnim organima spisak od čak 20 stvari koje traže i zahtijevaju da se smjesta pročešljaju i izvide. 

   Spominjući niz kriminalnih i vrlo konkretnih indicija, oni sada optužuju Vioševića da je, od dolaska na čelo Komore, sa svojim potpredsjednicima, savjetnicima, predsjednicima 20 županijskih komora, poslovnim tajnicima, te upravnim i nadzornim odborom – organizirao pljačkanje na svim razinama. I nadaju se da će se sada »konačno i do kraja razotkriti taj dugogodišnji udruženi zločinački pothvat«. 

  Pravednici su, dakle, cijelo vrijeme znali što rade Nadan i njegova dvorska kamarila koja se navikla da se od članarina na potoke može piti najbolji Moet et chandon, te druge vrste finog šampanjca, za čija imena 99 posto malih malih i srednjih hrvatskih kapitalista, koji su sve to financirali, vjerojatno nikad nije ni čulo. 

   Trebalo bi, naravno, potpisnike ovoga pisma pitati zašto su onda tako dugo šutjeli. Ali od toga, jasno, nikakve koristi. 

   Da se Nadan kojim čudom opet vrati, ti bi opet zamukli kao da su im usta zarasla.