Ove subote Zagrepčani su na špici mogli vidjeti predsjednicu Ustavnog suda Jasnu Omejec. Kako je fenomenalno flegmatična gospođa Omejec, pomislila sam, kad je tako mirno išetala na kavu umjesto da se sa svojim suradnicima već zatvorila u kancelariju i počela slagati očitovanje o tome smije li s ovakvim pitanjem doista biti referenduma o braku ili ne. 

  Nakon što su prošlog petka zastupnici SDP-a i HDZ-a, združeni u neobičnoj ad hoc koaliciji, odlučili da se na birališta ipak ide, sprema se, izgleda, i ta analiza Ustavnog suda o tome krši li se referendumskim pitanjem Ustav. Kako je referendum za manje od tri tjedna, s njom se mora izaći brzo. 

  Pozivajući se na anonimne sugovornike, kolegica Ivanka Toma iz Večernjeg lista u subotu je čak objavila informaciju da su ustavni suci »zgroženi« jer im se Sabor nije obratio prije odluke. Oni, navodno, već cijelu vječnost sjede i izgaraju od želje da im se omogući da iznesu svoje mišljenje te da događaje usmjere na pravi kolosijek, tako sugeriraju izvori iz Ustavnog suda. Ali bili su potpuno nemoćni jer, eto, saborska ih većina nije htjela službeno pozvati da se izjasne. 

 I zato sada samo čekaju da im stigne bilo čiji zahtjev za ocjenu ustavnosti – a već su ih najavile neke civilne udruge – pa da napokon mogu reagirati. Dakle, čuvari Ustava s Markovog trga konačno će pobijediti. Dobit će svoju priliku da, ipak još na vrijeme, ustanu na noge i obrane poredak. 

  Tako kaže ta priča koju sada sami lansiraju, a u kojoj se krivica za nepotrebni referendumski kaos svaljuje, naravno, na političare, dok njih, ustavne suce, predstavlja kao nevinašca vezanih ruku. 

  Bojim se, međutim, da je njihova priča dosta frizirana zato što Jasni Omejec i njenim sucima sada odgovara da se od svoga dijela odgovornosti za visoko vjerojatni fijasko referenduma elegantno izvuku na tuđi račun. 

  Jer, baš nikakve zapreke nije bilo da ustavni suci sami, još davno, davno prije, iznesu svoje mišljenje i o referendumskom pitanju. 

  Da su to učinili, cijeloj političkoj javnosti u Hrvatskoj, ali i zainteresiranim građanima, bili bi uštedjeli tjedne i tjedne rasprava i sukoba, saborskih sjednica, energije, pa o novca. Ali oni su radije izabrali šutnju. 

  O tome je li Sabor trebao, mogao i morao uputiti pitanje o braku na ocjenu ustavnosti, ispisane su stranice i stranice tekstova i komentara, kao i o tome zašto to nije učinjeno, tko je za to kriv, koji odnosi snaga su presudili i tko je oko toga pogriješio. 

  Je li, recimo, moguće da se Ustavni sud sprema na brzinu sanirati bruku i zabraniti ovakav referendum zbog upozorenja Vijeća Europe Hrvatskoj, koje su u petak objavile i svjetske agencije, da »ne poduzima nikakve korake koji bi se mogli smatrati diskriminatornima prema gay zajednici«? 

  Kud ćeš jasnije poruke ustavnim sucima. Sreća da barem dobro čuju.