Prije godinu dana, mladu majku troje djece u ranim tridesetima, pregazila je u Zagrebu 28-godišnja djevojka. Nesretna žena je podlegla. 

Zlo se dogodilo oko šest sati ujutro kad je žrtva išla na posao. 

Auto ju je udario na zebri. Vozačica je bila pijana. Nakon udesa nije stala, ni pokušala pomoći uneserećenoj ženi, ni nazvala Hitnu. Poslije se ipak sama prijavila policiji. 

Ovih dana okrivljenici je na potpuno šokantan način presudio Općinski kazneni sud u Zagrebu. Dobila je 18 mjeseci uvjetno na pet godina. To znači da ni jedne jedine sekunde neće provesti iza rešetaka ako u roku od pet godina ne počini kakvo drugo kazneno djelo. 

Na slobodi, dakle, ostaje vozačica koja je usmrtila pješakinju na zebri, vozila pod utjecajem alkohola, pobjegla s mjesta nesreće i koja je od troje djece napravila siročad. 

Čovjek će se zapitati kakav je to sudac koji može donijeti ovako neshvatljivu presudu i kakvo je opravdanje za nju našao kad opravdanja ni olakotnih okolnosti nema? I koliko lud moraš biti da ovo smatraš pravednim? 

No, za objašnjenje je, izgleda, bitan jedan jedan »sitni« detalj. Vozačica je poznata osoba, zove se Ivana Lovrić, ona je rukometna reprezentativka. A žrtva je pokojna Vesna Petrović, anonimna radnica Kauflanda. 

Tako kako se sada kompletna javnost zgraža nad drskim ishodom ovog slučaja, zgražali su se nedavno građani Dubrovnika i cijele Hrvatske nad sudskim finalom u poznatoj aferi Vrtovi sunca. 

Riječ je o tome da su se bez dana zatvora, kao i rukometašica Ivana Lovrić, izvukli dubrovački gradski vijećnik i sumnjivi poduzetnik Pero Vićan te bivši predsjednik lokalnog općinskog suda Ivo Besjedica premda su osuđeni za višemilijunsku podvalu koju su zajedno osmislili i proveli. 

Sa samo 10 mjeseci rada za opće dobro okajat će ta dvojica, pred državom i narodom, nelegalnu uknjižbu ukupno 156.000 kvadrata zemljišta sa vilama i apartmanima koju je u korist Pere Vićana svojedobno obavio njegov najdraži sudac Ivo Besjedica. 

Baš lijepo. 

Nekoliko sati rada dnevno na kakvim jednostavnim humanitarnim poslićima sigurno će odvratiti kriminalu sklone tipove zaposlene u sudovima da se, za adekvatnu novčanu naknadu, upuštaju u slične malverzacije, a i labilne biznismene da ubuduće traže njihove usluge. 

I onda dolazi ponovno isto pitanje: Kakav je to sud koji smatra da je na ovaj način njihov posao obavljen ispravno? Rugaju li nam se oni namjerno ili stvarno ne znaju bolje? 

Jer što je ako ne ruganje s građanima i ona presuda bivšem ministru Čobankoviću? A taj već nekoliko mjeseci zadovoljno fućka i pere suđe, guli krumpire i kupuje špeceraj za Caritasovu pučku kuhinju po kazni što je osobno sudjelovao u afera Planinska, u kojoj je država maestralno pokradena za nekoliko desetaka milijuna kuna. 

Po shvaćanju svih normalnih ljudi, Čobanković nije smio proći bez zatvora pa neka se sto puta nagodio s USKOK-om cinkajući svoje HDZ-ovske drugove. 

Jer kad bilo tko – a jedan ministar pogotovo – sudjeluje u takvoj prijezira vrijednoj prljavštini zato što, kako je sam izjavio, »nije znao reći ne« gazdi Sanaderu, onda je kazna humanitarnog rada vic nad vicevima. 

Koji im je, dakle, vrag? Zašto nas tjeraju da izgubimo i posljednji trun povjerenja u to što rade?