Kako stoji u opremi, ta priča, glavna i na naslovnici, stavlja pred čitatelje »pravu istinu o državnim službama« koju je »razotkrila tajna analiza«. 

   A riječ je konkretno o tome da određeni postotak hrvatskih profesora, učitelja, medicinskih sestara, kustosa, liječnika, policajaca i službenika državne administracije ostaje raditi sve dok ne navrši 65. godina usprkos tome što su već stekli uvjete za mirovinu. 

   Iako bi se na pozicijama koje oni »zauzimaju« navodno moglo zaposliti nekoliko tisuća mladih nastavnika za koje ovako posla nema, iako bi se, nadalje, oko 7 tisuća radnih mjesta ispraznilo u policiji i vojsci, oko 10 tisuća u administaciji – ovi metuzalemi s najdužim stažom naprosto se odbijaju pokupiti u penziju. 

   Istina, priznaje se u toj »tajnoj analizi«, svi ti ljudi imaju po zakonu pravo raditi dok ne napune 65. godina. 

   Ali zar je to, molimo vas lijepo, imalo moralno i pravedno? 

   Zar nije degutantno kako se kandžama drže za stolice na kojima sjede već nekoliko decenija? 

   I zar to nije suludo da ih ne možeš »otjerati«, kraj tolike nezaposlenosti i kraj toliko mladih ljudi koji čekaju svoju priliku? 

   Takve su poruke toliko upadljive zato što u mainstream medijima već dugo nismo vidjeli tako otvoreno fašistički intoniranoga teksta, teksta koji je sramota ne samo za one koji su ga pustili, nego, na neki način, i za cijelu novinarsku profesiju u Hrvatskoj. 

  Možda će biti čuđenja zbog ovoga što kažem jer svi znamo da je važno otvarati radna mjesta za ljude koji su završili školovanje.

Sve nas hvata zlovolja zbog cifri o nezaposlenosti mladih, čini mi se trećoj najvećoj u EU, koja je grozan problem ovoga društva i jasan pokazatelj teškog stanja u gospodarstvu. 

   No, fašizam je stavljati to na dušu ljudima koji žele ostati raditi, a pritom ne čine ništa protuzakonito. 

   Fašizam je reći za neku vrijednu medicinsku sestru da je prije šezdeset i pete »ne možeš potjerati« u mirovinu, kao što to čini ovaj tekst.

Ili upirati prstom u tajnicu kojoj »ne pada na pamet« penzionirati se jer ne želi spasti na bijednu mirovinu prije nego što po zakonu bude morala. Ili zgražati se kolike se samo milijarde troše na plaće tih ljudi dok se mladi »nemaju gdje zaposliti«. 

   Pravobraniteljica za ljudska prava morala bi oštro reagirati na ovaj ružni ispad segregacije po dobi u javnoj komunikaciji. 

  Zakon se, naravno, može izmijeniti da bi se neke formacije zaposlenih možda ranije poslalo u mirovinu, premda je ideja, i ovdje i u EU, da se radni vijek generalno produžuje, a ne skraćuje. Reforma administracije doista jest skoro najvažnija stvar u Hrvatskoj, a to, osim svega ostaloga, sigurno uključuje i određene smjene kadra. 

   Ali ljudi svakako nisu psi da se o njima govori kako govore ove zagrebačke novine. A ako društvo ogugla na tu vrstu histeričnog podmetanja krivaca, danas za ovu krizu, nezaposlenost i sve dosadašnje loše politike, a sutra za kakvu drugu nevolju, tko kaže da netko opet jednom neće tražiti da se uvedu – žute trake.