U proljeće ove godine prvi čovjek zagrebačke policije Goran Burušić predao je mandat na raspolaganje i svatko normalan očekivao je da će biti smijenjen.

Otkriveno je – sjetit ćemo se – da je, kao u nekom holivudskom filmu, niz nekih prijevara sa zajmovima izveo upravo sin šefa policije u glavnom gradu, koji se zove Saša Burušić, sa skupinom svojih pajdaša. 

   No, javnost se oko tatine smjene totalno prevarila. 

   Ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću ne samo da nije palo na pamet da bi se ostavka načelnika Burušića morala smjesta prihvatiti, nego je čak pokazao otvoreno čuđenje prema rezonu po kojem bi bilo ispravno da visoki dužnosnik, zaposlen u policiji, snosi moralnu odgovornost u vezi s nezakonitim ponašanjem svoga sina. 

   I tako je Burušić (»naravno«) ostao na svom mjestu, netaknut i vrlo lako nagovoren da svoj mandat lijepo uzme natrag. 

   Za što bi to on trebao biti kažnjen kad nije imao blage veze što mu sin radi, branio ga je ministar, premda sin čak živi s roditeljima u zajedničkom kućanstvu. A kad se za sinove pustolovine i saznalo, otac je bio toliko skrupulozan da mu nije ničim pomogao.

Pa je momak otpremljen ravno u jednomjesečni pritvor, kao neki obični prijestupnik bez utjecajnih veza u aparatu vlasti. 

To se trudio posebno naglasiti Ranko Ostojić da se vidi kako su oni koji zbog sina traže Burušićevu glavu nepravedni, plitki ili naprosto politički zaslijepljeni. 

   I tako smo tu klimavu priču progutali. I sve se to možda već pomalo i zaboravilo. 

   No, ne lezi vraže, za vikend je Saša Burušić, sinak šefa zagrebačke policije, opet dospio u novine. Ovoga puta kolege javljaju da se upravo sretno nagodio s Državnim odvjetništvom za uvjetnu kaznu umjesto zatvora.

No, nije riječ o optužnici za ovo gore, nego sada za nešto drugo. A to drugo je niz nekih zbilja drskih prijevara kojima su Sin i njegova ekipa orobili razne tvrtke za preko 200 tisuća eura. 

   Mladi Burušić se, dakle, izvukao od zatvora jer je baš on, jedini iz te lopovske skupine, prihvaćen i odabran da surađuje s tužiteljstvom i svjedoči protiv svojih jataka s kojima je do jučer varao neoprezne žrtve. 

   No, sada se više ostavka načelnika zagrebačke policije Gorana Burušića ne spominje, više je nitko ne očekuje, a niti je on više nudi. 

   Jer zašto i bi. Pa neće se valjda iznova objašnjavati krvoločnim zlobnicima da ga nemaju što prozivati zbog sina koji se bavi kriminalom kad on o njegovim poslima nije znao ništa, niti mu je ovaj o njima ikad išta govorio. 

   Točno onako kako je objašnjen prvi slučaj, isto tako treba suditi i u ovome drugome, i nije li ministar na sva pitanja već odgovorio o jednom trošku. 

A uostalom, ako je za vrijeme HDZ-a ravnatelj policije mogao biti Oliver Grbić, tip koji se upustio u ljubavnu vezu s Dijanom Čuljak dok ju je trebala istraživati policija, zar nije normalno da se to sada, u doba SDP-a, poravna i naplati štiteći Burušića?

Nije li, uostalom, taj Grbić i sada na visokom položaju u policiji i zar mu je ikada pala dlaka s glave? 

   No u Policijsku akademiju u Zagrebu pritom će odbiti upisati momka, sportaša odličnog zdravlja, samo zato što – nema kosu. Nema što, visoki kriteriji vladaju tamo gdje je Milijan Brkić Vaso diplomirao s prepisanom radnjom. Močvara bila, močvara ostala.