Slučaj senjskog hotela Libra, čijim je vlasnicima, zbog poreznog duga od 860 tisuća kuna, jučer stigla naredba da smjesta prestanu s radom i da do 15 sati isprazne sve sobe, podijelila je javnost i potaknula zanimljivu raspravu. 

  Bazično dva su tipa komentara, prijekorni i pohvalni. 

  Ovi prvi zastupaju stav da su Linićevi poreznici postupili sirovo i netaktično, zapravo prerevnosno. Njih strašno ljuti što je hotel sa sedamdesetak gostiju ovako štreberski zapečaćen baš kad su kapaciteti dupkom puni jer su time nepravednom maltretiranju izloženi upravo turisti koji s dugovima vlasnika nemaju ništa. 

  A poseban je problem, smatra ta skupina promatrača, što će jedna nepotrebna i neukusna porezna predstava, izvedena baš na vrhuncu ljeta, baciti ljagu na hrvatski turizam uopće. Zato je, kažu oni, trebalo izbjeći da naša zemlja dođe na zao glas zbog sitničavih i nefleksibilnih poreznih službenika koji su se odlučili pridržavati procedure kao pijan plota. Jer sigurno da ne bi propao svijet da se tom primorskom hotelijeru skočilo za vrat kada sezona prođe. 

 Takvom se rezoniranju, međutim, suprotstavlja druga škola mišljenja koja – upravo suprotno – snažno odobrava to što je hotel koji duguje novac državi odlučno zatvoren, te što je pritom glatko odbijena vlasnikova iznenadna ponuda da odmah iskešira pola duga samo da ga ne zatvore. 

  Ta skupina građana podržava ovakvo kažnjavanje usprkos tome što su u tom postupku drastično zanemareni obziri prema gostima i bez obzira na minuse koja bi se doista mogli obračunati kroz negativni publicitet Hrvatske. 

  Jer, kažu, da, potpuna je istina da je stvarno zagorčen godišnji odmor tim sirotim turistima, koji su, zbog akcije poreznih vlasti, morali smjesta napustiti senjski hotel i baciti se, na plus 40, u potragu za drugim smještajem. 

  Točno je jednako tako i to da će ti ljudi, i naši i stranci, o tom svom neugodnom iskustvu na Jadranu sigurno pripovijedati i da će, prema tome, stanovite blamaže biti. 

 No, to je cijena koja se ipak mora platiti, reći će grupacija koja je u senjskom slučaju na Linićevoj strani. Iz praktičnih razloga, a i iz pedagoških. I taj se ceh, bez suvišnih zašto, pogotovo mora namiriti ovdje u Hrvatskoj, gdje smo navikli da se zakoni krčme i razvlače do apsurda, a ako se posreći, i do zastare. 

  Jer, sustavi funkcioniraju samo onda kad nadležni organi osiguravaju da se zakon provodi i da ga jednako provode svi, i kad im to odgovara i kad im to, moguće, ne odgovara. 

  Ako bi se danas od porezne uprave, a sutra od prometne policije, građevinske inspekcije ili od suda, tražilo da gledaju i važu kada je kome zgodno da počne poštivati zakon, a kada mu je to nezgodno i nepraktično zbog ovih ili onih razloga – onda bi se stvari mogle zakomplicirati do unedogled. Opravdanja za kršenje zakona, za odgode i poštede bilo bi uvijek koliko hoćeš i nijedna se mjera nikad ne bi mogla provesti. Porezne i druge vlasti moglo bi se vući za nos kako tko stigne. 

  Pa zar nije zanimljivo kako ovaj senjski hotelijer, sada, kada mu je porezna došla staviti ključ u vrata, odjednom ima za pola poreznog duga, a do sada je kalkulirao. A kalkulirao je upravo zato što je mislio da ga neće dirati usred sezone. 

  Ali greška. 

  Takva je lekcija prijeko potrebna svima. I zato je ipak bilo bolje zatvoriti.