U maniri zadrte socijalističke procesije do Kuće cvijeća za druga Tita, udruga »U ime obitelji« jučer je ponosno predala vlastima zahtjev za raspisivanje ustavnog referenduma.

   Crkva, koja iza ove akcije stoji propagandom, logistikom i novcem, pozvala je cirkularnim mailovima vjernike iz cijele Hrvatske da se priključe (vidi kompletan citat pisma na tportalu) kako bi prikupljeni potpisi građana stigli do Sabora na krilima masovne povorke.

   Onim sudionicima, koji možda nisu razmatrali mogućnost da se zbog ovoga zapute u Zagreb jer u petak još moraju biti na svom radnom mjestu, iz župa je stigla odrešita uputa da od poslodavaca lijepo zatraže jedan dan godišnjeg odmora.

   Time je sve rečeno o hinjenoj spontanosti ovog okupljanja oko inicijative koja želi zaustaviti vrijeme i čiji vođe ne mogu mirno spavati dok god u Ustav ne bude ognjem uklesano da je brak isključivo »životna zajednica muškarca i žene«.

   Dok se oni, međutim, pod vodstvom svete majke Crkve, rukama i nogama bore da očuvaju ekskluzivitet privida, forme iliti nominale uobičajene heteroseksualne matrice braka, svi, pa čak i oni sami, kristalno jasno vide svuda oko sebe u što se sve taj »sakrosantni« klasični brak može pretvoriti iza zatvorenih vrata. I kakve se sve traume znaju skrivati unutar te sedefaste ljušture. Hipokrizija je to na kvadrat.

   Jerbo većina brakova nisu, niti su ikada bili, nikakve emotivne i zrele zajednice, a pogotovo danas više nisu »životne zajednice«, o kojima burgijaju ovi brakom opsjednuti čuvari povijesti. Malo su prevršili mjeru s tom tupavom idolatrijom jer u ganutljivi pojam »zajednice«, takve koja bi bila vrijedna da se za nju skače na barikade Ustava, sigurno ne spada pola onoga što se tamo može zateći. Pa u toj navodno idiličnoj zajednici braka hiljade muževa mlate svoje žene. U brakovima se rađaju mnoga zanemarena djeca kojima roditelji nikad neće ispričati nijednu bajku. U nekim obiteljima se pije, supružnici se vječno svađaju i deru na pasja kola. Imaju afere sa strane i odvojene novčanike. Ne razgovaraju i ne znaju ništa jedno o drugome. Rastaju se, potežu djecu kao bijesni vukovi i otimaju se oko imovine. U nekim brakovima led se može sjeći u zraku…

   Skoro da su ti lijepi, topli, sretni brakovi, »dok nas smrt ne rastavi«, velika iznimka a ne pravilo – zapravo su uvijek bili – toga je svjestan svatko tko išta zna, vidi i čuje.

   I zato ima stvarno dosta patologije u tome da se prostodušnom, neukom i povodljivom narodu gura da se, uime svemoćnog križa, potpisuje protiv tog hipotetičkog dana kad bi se i partnerima istoga spola moglo dopustiti da međusobno zasnivaju brakove. Koji bi, naravno, bili isti kao i heteroseksualni.

   Neka mi, što bi narod rekao, Bog oprosti, ali dosta karikaturalno zvuči da je tu peticiju ovih čudaka potpisalo više od 700.000 ljudi, premda se golim okom vidi da se taj starinski, patrijarhalni brak, u koji se zaklinju ovi smjerni katolici, već ionako raspada po svim šavovima. Njegovo je vrijeme naprosto isteklo jer je počivao na ekonomskoj zavisnosti i moći i zato od njega takvoga, za 30 godina, neće ostati ni kamen na kamenu.

   Zapravo, samo ljubav i poštovanje moći će držati na okupu obitelj, zajednicu iliti brak budućnosti – i heteroseksualni, i istospolni.

   Bilo bi lijepo da ovi propovijedaju te vrijednosti. A ne mržnju i zabrane.