Reakcije na rezultat referenduma o izgradnji na Srđu iznova pokazuju da u hrvatskom društvu još uvijek ne vrijedi bonton koji se izričito poštuje u stabilnim zajednicama. 

   Razlozi su, na žalost, vrlo prosti i banalni. 

   Našim ljudima često se naprosto ne da utuviti u glavu da se za bilo kakve interese i ideje čisto i legitimno boriti svim zakonitim sredstvima, ali da se, isto tako, mora zrelo i odgovorno i priznati neuspjeh kad i ako do neuspjeha dođe. 

   To, naravno, nikad nije ugodno, ali druge doista nema, a i ne treba biti. 

   A u Dubrovniku u nedjelju doista nije prošao stav Inicijative »Srđ je naš« po kojemu bi trebalo odbaciti projekt izraelskog investitora kao poguban za okoliš i za dobrobit grada. Stvar je propala zato jer je na glasanje izašlo samo 31,5 posto birača, umjesto 50 posto plus jedan kako traži zakon. Previše apstinenata, razlozi su sada nebitni. 

  Dakle, premda su se za provođenje referenduma izborili upravo u okolnostima zakonskog uvjeta o natpolovičnoj izlaznosti, sada odjednom tvrde kako se referendum mora smatrati valjanim i bez toga budući da se oko 80 posto građana koji jesu izašli na birališta izjasnilo protiv gradnje na Srđu. 

   Netko možda smatra da su takve naknadne akrobacije dopuštene, ali takvo je ponašanje voluntarističko, štetno i ne donosi ništa dobro razvoju demokracije u Hrvatskoj. 

   Baš me zanima bi li aktivisti tvrdili da se rezultat referenduma mora priznati i da je izašlo samo 10 posto građana? Samo pet posto? Samo jedan posto? I gdje je, po njima, granica? 

   Točno je da se referendum za ulazak u EU odigravao po drugačijim regulama nego ovaj lokalni u Dubrovniku i da zakon možda treba izbalansirati. Ali to je stvar o kojoj će se odlučiti tek u budućnosti, a pravila za ovaj referendum sigurno se ne mogu mijenjati retroaktivno. 

   Po uzoru na ovu pobunu aktivista u Dubrovniku, sutra bismo mogli biti dovedeni u situaciju da raspravljamo ima li neka politička stranka pravo ne priznati izbore zato što se, nakon proglašenja rezultata, sjetila da se ne slaže s pragom od pet posto? Ili s granicama izbornih jedinica? Ili zato jer je naprosto alergična na pobjednika? 

  Referendum je demokratski institut koji služi tome da dovede do rješenja koje će obavezivati sve. Ideja glasanja sviju o nekom zajedničkom pitanju jest da razriješi problem i smiri tenzije, a ne da ih raspiruje. No ova će dubrovačka galama, izgleda, donijeti ovo drugo. 

   Nažalost da, iako se cijela demokratska javnost Hrvatske veselila vijesti o referendumu u Dubrovniku. To se činilo kao najprikladniji način da se jedna lokalna dilema, a sutra i sve druge, razriješi razborito i u skladu s voljom većine građana koji tamo žive. 

   No modela demokratskog odlučivanja ne može biti ako se sve strane neće smatrati obvezanima da pristojno priznaju svaki rezultat do kojega će doći po unaprijed utvrđenim i svima poznatim pravilima igre. 

   Čovjek bi možda rekao da će s razumijevanjem toga biti najmanje problema upravo u Dubrovniku. Očito krivo.