Menadžment cendranja

Komentar Sanje Modrić

Sanja Modrić

Foto Sergej DRECHSLER

Foto Sergej DRECHSLER

Od svih tih neopisivih poslovnih genija, koji redovito istupaju uime udruženja poslodavaca, jedva se ikad može čuti išta drugo osim silnog kukanja i jamranja kako je ovdje praktički nemoguće poslovati zbog precijenjenog i prezaštićenog rada



Eksplozija brojnih zahtjeva iz Hrvatske udruge poslodavaca koji se tiču radnika zapljusnula je Vladu čim je najavljeno da će se mijenjati Zakon o radu. 


   Na šefa HUP-a Ivana Miloložu, inače vlasnika tvornice akumulatora i baterija Munja, mogli ste neku večer nabasati čak i u jednoj TV emisiji zabavnog žanra, u kakve inače nemaju nikakvoga interesa zalaziti ozbiljni i prezaposleni poslovni ljudi. No čak i odatle iskače agent HUP-a i tupi o ogromnim pravima koja zakon daje hrvatskim radnicima. Razletjeli su se, znači, na sve strane. Zahtijevaju, među ostalim, da polusatna dnevna pauza, za koju znamo otkad je svijeta i vijeka, ubuduće bude neplaćena, i o tome je Miloloža pripremio cijeli traktat. Također bi željeli otpuštati puno jeftinije nego do sada, najbolje bi bilo besplatno. Uvjeravaju stoga predlagača zakona da je ključno drastično skresati navodno stravično visoke otpremnine kukajući da one krvnički upropaštavaju poslodavce. Žestoko se protive i logici po kojoj se u godišnji odmor ne ubrajaju neradni dani vikenda. Toliko i toliko dana u nizu, uključujući i subote i nedjelje, to je, kažu, ispravna definicija godišnjeg odmora, a ne ovo.  

  Tvrde da ih baca na koljena i to što se radnicima toliko ide na ruku kod otkaznog roka. On se kod nas prekida kad radnik otvori bolovanje, a počinje opet teći kad se bolovanje završi. Taj »antipoduzetnički nonsens« dovodi do toga da, recimo, ne možeš otpustiti trudnicu dok je na trudničkom bolovanju. Pa zar to što je osoba ostala u drugom stanju nije njezina privatna stvar? I kakav je to način da se njezin problem onda prelama preko leđa poslodavca? 


   Jasno je da su sva ta i takva »rasipnička« zakonska rješenja za hrvatsku privredu ne samo nepodnošljiva, nego i fatalna, smatraju eksponenti kapitala. I zato se ne treba čuditi što sve propada – neprestano se drobi, i drobi, i drobi iz HUP-a. 




   Po njima su radnici glavni problem posrnulog hrvatskog gospodarstva i osnovni uzročnik krize. I tako se od svih tih neopisivih poslovnih genija, koji redovito istupaju uime udruženja poslodavaca, jedva ikad može čuti išta drugo osim silnog kukanja i jamranja kako je ovdje praktički nemoguće poslovati zbog precijenjenog i prezaštićenog rada. Ispada da bi sve procvjetalo kad bi zakon razbaštinio te »pijavice«. 


  Interesantno je, međutim, kako od tog široko rasprostranjenog hrvatskog menadžmenta cendranja nema ni traga tragova u velikom intervjuu s direktoricom Ericssona Nikole Tesle, gospođom Gordanom Kovačević, koji je objavljen ovog vikenda. Ona optimistično govori samo o investicijama, o modernizaciji, o naporu da se bude najbolji i o tome da za neuspjeh nema izgovora. I od nje se može čuti samo to da su ljudi jako, jako važni. Zato ih je u pet godina zaposlila 444, zato je kod nje prosječna plaća skoro 10 tisuća kuna i zato su njihovi poslovni rezultati fantastični. 


   A ona radi u istom zakonskom okruženju i pod istim uvjetima kao i svi ti hupovci koji od sebe rade žrtve sistema, a zapravo su vrlo često najbolji u proizvodnji minusa, u stajanju u mjestu i u otpuštanju zaposlenih. Kako to da njoj ne smeta plaćena pauza za gablec, niti su joj visoke zakonske otpremnine? Bit će zato što je sposobna i uspješna, pa ne traži alibi.


više vijesti