Kad već ne ide na druge načine, Hrvatska bi se u cijelom svijetu mogla dodatno proslaviti tamo gdje je već ionako najbolja, a to je, naravno, turizam.

Ovih dana osvjedočili smo se da na tome predano radi Andro Vlahušić, gradonačelnik Dubrovnika, daleko najpopularnijeg turističkog grada u zemlji. Riječ je o tome da u ovim vremenima krize, kada se turističke destinacije na svim stranama svijeta tako patetično otimaju za svakog i bilo kakvog gosta, gradonačelnik Vlahušić istupa kao jedinstveni prosvjetitelj, inovator i racionalizator u okvirima cijele industrije.

– Bit će kažnjeni svi oni koji samo šetaju Stradunom, a ništa ne koriste i ne plaćaju, izjavio je, dakle, Vlahušić pred novinarima, istupivši ne samo dovoljno rano prije početka naredne sezone, nego i vrlo otvoreno i transparentno, tako da sada svi točno znaju što ih čeka u zoni njegove vlasti.

A on svakako ne želi igrati ponižavajuću ulogu nekakvog snishodljivog domaćina kojemu je dobar svaki gost, niti se ima namjeru ulagivati onima koji se dolaze vucarati po Dubrovniku tako da što manje vade novčanik. 

Pa molim vas lijepo. Turizam je privredna grana koja je, kao i sve druge, namijenjena zarađivanju novca. Tko god želi sudjelovati u toj privrednoj grani kao potrošač, taj je – to je tako samorazumljivo – naprosto dužan trošiti. Tako mora rezonirati svaki ozbiljni gospodarstvenik i političar. Znači nema i ne može biti besplatnog hodanja gore dolje po Stradunu i zjakanja prema zidinama, s time neka se svatko ubuduće pozdravi.

Ako vam se nekim ljetovalištem hoda besplatno, onda slobodno možete ići na Karibe, tamo se klatarenje po javnim površinama ne plaća, ali u Dubrovniku takvu dezorganizaciju svakako ne očekujte. 

Jer šta, uostalom, imate raditi na Stradunu i uopće u Dubrovniku ako ne mislite jesti, piti, kupovati ili kockati? Ako nećete investirati u šarmantni portret svoga supruga namrljan vodenim bojama, u podmetač za vrući lonac izrađen od morskih puževa ili u narodnu torbu od ovčje vune? I to ne jedanput u toku cijelog boravka, nego svaki dan. Valjda si, bogamu, možete dnevno priuštiti barem poznatu dubrovačku picu s paradajzom iz konzerve za 120 kuna komad. Je li to tako puno tražiti?

Pa sva ta ponuda u jednom turističkom središtu osigurana je upravo za turističku klijentelu koja izuzetno zamorno uznemirava domaće stanovništvo, pa to onda mora biti fakturirano kroz adekvatnu zaradu. Čist račun, duga ljubav. I eto zato gradonačelnik Vlahušić ima pravo i dužnost tražiti od dubrovačkih gostiju odgovorno turističko ponašanje usmjereno obostranom boljitku i davalaca usluga i, naravski, primalaca. Neka se svatko drži svoje uloge i onda u Dubrovniku može provesti naprosto nezaboravne trenutke.

Ubuduće, prema tome, ne krećite u Dubrovnik ako nemate na pameti Vlahušićev kućni red za koji još ne znamo je li donesen u dogovoru s ministrom. A da oko vladanja gostiju ne bi bilo nikakvoga voluntarizma, moguće je da više nitko neće moći ući u grad gdje ga je volja. Nego će imati na raspolaganju više kontroliranih ulaza kroz žičanu ogradu, gdje će livrirani čuvari naplaćivati doličnu cijenu za jednodnevni ili višednevni boravak u gradskoj zoni. Taj projekt sigurno će snažno odjeknuti na svim inozemnim tržištima i zato ga treba na vrijeme patentirati.