Josipović nije uspio sakriti koliko je napet. Kolinda je napadno forsirala smiješak gdje mu je bilo mjesto i gdje nije. Sinčić se polomio da Kujundžiću preotme masku svemoćnoga Mesije. A Kujundžić je skakao na svaku izjavu suparnika kao da ga netko otraga bode vilama i, tako bijesan na sve, postajao sve više antipatičan.

   Prva debata predsjedničkih kandidata na RTL-u samo je potvrdila već izgrađene predodžbe o svima njima dodajući još malo naglaska na opći dojam. Sve u svemu, Josipović četiri. Grabar-Kitarović trojka. Sinčić minus dva. Kujundžić minus dva.

   Najefektnije je profitirao kada ga je Grabar-Kitarović pokušala ocrniti kao eksponenta najgore vlade u cijeloj povijesti Hrvatske, na što joj je on odgovorio kako je uvjerljivo najgora vlada bila ona Sanaderova. I njezina. Zatim ju je mirno podsjetio da su sedmorica ministara te vlade, uključujući i premijera, optuženi za teška kaznena djela, čime su do sada zaradili 27 godina zatvora, te prouzročili državi ogromnu štetu od 90 milijardi kuna.

   Sličnih figura bilo je još u replikama Kujundžiću i Sinčiću, a uz njihovu pomoć Josipović je uspio poručiti biračima: Nisam konfliktan. Svakome dajem da diše. Tuđa mišljenja uvažavam. Ali ne dopuštam da preko mojih leđa kupe poene gori od mene.

   Što se tiče Josipovićeve izazivačice Kolinde Grabar-Kitarović, mora se reći da joj je u ovom sučeljavanju veliki teret bilo nasljeđe HDZ-ovih vlada u kojima je ona bila visokopozicionirana funkcionerka, a na što ju je konkurencija neprestano podsjećala. I trapavo je zvučalo njeno ponavljanje kako sada treba rješavati današnje probleme i »više se ne vraćati u prošlost«, ali ruku na srce, što je drugo mogla.

   No, treba je izričito pohvaliti za odgovor na pitanje što od predsjedničkih kandidata traži Crkva i tko od njih četvero ima podršku biskupa. Od Kolinde Grabar-Kitarović, kao kandidatkinje stranke koja je uvijek mogla računati na zagovor s oltara, bilo je doista hrabro kad je rekla da takva pitanja nisu umjesna u državi koja je po Ustavu laička i gdje je vlast odvojena od Crkve.

   Kao što se dalo i pretpostaviti, Kujundžić i Sinčić pobrinuli su se u najvećoj mjeri za humoristički element sučeljavanja pri čemu je pobjedu ipak odnio Kujundžić izjavom kako će on pobijediti, i to vjerojatno odmah u prvom krugu. A zabavno je bilo slušati i sva ta njegova socrealistička biflanja o poniženim radnicima, vrijednim seljacima, spretnim ribarima, smjernim katolicima, časnim braniteljima i kompletnom hrvatskom narodu koji će njemu, navodno, dati svoje glasove i tako u Hrvatskoj »upaliti veliko svjetlo«.

   Svojim pubertetskim traktatima o discipliniranju i svrgavanju vlasti banaka, tajkuna, korumpiranih institucija i političke kaste u kojoj su »svi isti«, Sinčić je zapravo postigao slične efekte. A pritom nije odgovorio na jedino zanimljivo pitanje, ono o pet tajkuna za koje tvrdi da su suvlasnici Ine.

   Dakle, zgodno smo se proveli taj sat i pol. Ali od toga nikakve stvarne koristi. Jer istraživanja kažu da sučeljavanja utječu na biračke stavove – od nula do dva posto.