E taj momak bi mi odmah letio s funkcije pa da je sto puta neopisivi bankarski genije. A bojim se da ipak nije. Njegovo ime je Vladimir Kristijan, a na mjestu predsjednika Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak zamijenio je Antona Kovačeva. Četrdesetogodišnji ekonomist preuzeo je dužnost 1. lipnja ove godine na prijedlog Nadzornog odbora. Budući da je HBOR državna banka, većinu članova ovog Nadzornog odbora, koji je izmislio i doveo Kristijana, čine članovi sadašnje Hrvatske vlade. To su Ministar Lalovac, kao predsjednik NO-a, te Vrdoljak, Grčić, Jakovina, Lorencin i Maras.

  Čim se, dakle, smjestio u fotelju, novopostavljeni direktor V. Kristijan osjetio je izuzetno nezadovoljstvo izgledom svoga ureda i svih drugih kancelarija u kojima rade on, njegova tajnica i njegova uprava, a također i voznim parkom. Stoga je naručio da se prostorije drugačije pregrade, da se postave novi podovi i kupi novi namještaj. Izvođače za tu tričavu investiciju od preko pola milijuna kuna, kako jučer piše Večernji list, angažirao je direktnom pogodbom podijelivši radove na manje iznose. Javni natječaj ipak se nije dao izbjeći za nabavu šest novih automobila. No onda je tekst formuliran tako da je tražene zahtjeve zadovoljio isključivo Peugeot 508. U Hrvatskoj to zvuči jako poznato: jako miriše na namještaljku.

  Sigurno da je najobičniji trash to populističko deranje i zgražanje nad ama baš svakim izdatkom koji je namijenjen poboljšanju uvjeta rada u administraciji te u državnim tvrtkama i ustanovama. Naravno da se i država, kao i svaki drugi vlasnik i poslodavac, mora brinuti za službeni vozni park kako posao ne bi ovisio o trulim i pokvarenim ragama. Jasno da se sva imovina mora racionalno popravljati i obnavljati te da je povremeno potrebno financirati kupovinu nove opreme. Nema smisla, a ni potrebe, da državni uredi izgledaju kao ubožnice iz doba Charlesa Dickensa, niti itko očekuje da direktori državnih kompanija idu na poslovne sastanke na sivim magarcima.

  Ali upravo je nevjerojatan ovaj tip bezobrazluka, tako uobičajen unutar kaste naših državnih menadžera i direktora, da se javni novac počinje razbacivati kao da im je ćaćin čim se dočepaju rukovodećih radnih mjesta. Vladimir Kristijan, koga je potpredsjednik Vlade Grčić proljetos predstavio javnosti u samim superlativima, radio je prije HBOR-a u austrijskoj Erste banci kao direktor Sektora za gospodarstvo. Pa me onda baš zanima je li i tamo bio tako grofovski osjetljiv na dizajn svoje radne sobe i je li se tamo usudio brundati poslodavcu na račun unutarnje arhitekture ureda uprave te elegancije kancerijskog namještaja.

  U Erste banci dobio bi momentalno po glavi da je i tamo, kao sada u HBOR-u, pokušao diktirati kolika, u dlaku, smije biti emisija ugljičnog dioksida kod novih vozila koja kupuje banka. Ali zato ovdje sigurno neće.

  Svojedobno su se u javnosti pojavili podaci o tome kako država ima cijele gomile praznih stanova, zgrada i poslovnih prostora, a svejedno troši stotine i stotine milijuna godišnje na najam ureda. To je dio ove iste priče o toj degutantnoj bahatosti koja cvate na državnim jaslama, priče koja u Hrvatskoj ima tisuću poglavlja, a čiji su epilog ogromni državni deficit i renome zaostale i korumpirane zemlje.