Predsjednik Republike Ivo Josipović jučer je po kratkom postupku razriješio svog savjetnika, sveučilišnog profesora na Politologiji Dejana Jovića, zbog teksta u stručnom časopisu, dakle zbog iznesenog mišljenja.

   Jović, koji je doktorirao u Londonu, otjeran je jer, u svom članku o škotskom referendumu, ocjenjuje da je plebiscit o neovisnosti Hrvatske bio »vrlo neliberalan«. To se, kaže, dogodilo zato jer se na birališta išlo u atmosferi straha od rata, dakle, bez dovoljno slobode da se odluke donesu staloženo i racionalno.

   Uzdajući se u nekonfliktno djelovanje toplog i srdačnog smješka, Kolinda Grabar Kitarović filozofski je proglasila »teškim pitanjem« svako svjetonazorsko test-pitanje s kojim ju je nedavno suočio Aco Stanković u emisiji Nedjeljom u dva.

   Gastroenterolog i inače tvrdi desničar Milan Kujundžić, koji je puno puta prozivan zato što je boravak na nekom kongresu liječnika u Madridu iskoristio da posjetiti Pavelićev grob, izjavio je na HTV-u da bi isto tako (»Ne vidim razloga zašto ne.«), ako bi se našao u Beogradu, otišao i u Kuću cvijeća, posljednje počivalište Josipa Broza Tita.

Svo troje ovih političara koji izlaze na izbore za šefa države, a s njima i Željka Markić, čija bi predsjednička kandidatura valjda iznenadila samo guske i patke u kokošinjcu, ponašaju se neprirodno i neuvjerljivo. Izmotavaju se i oklijevaju, sipaju populističke izjave ne bi li ugodili najširem spektru javnosti. I sve što kažu toliko prevrću i obrću da se može shvatiti i ovako i onako.

   To, naravno, rade zato što kalkuliraju koliko im simpatizera može donijeti/odnijeti neka izjava, gesta ili komentar. Peca se izvan vlastitih biračkih bazena jer ribiči snuju kako će tako staviti u torbu puno bolji ulov.

   Zato je Josipović, koji je za predsjednika izabran kao istaknuti intelektualac liberalnih uvjerenja, posegnuo za jednom apsolutno dvojbenom i antipatičnom smjenom čiji je razlog to što je Jović konzumirao slobodu da o jednom sakrosantnom i u velikoj mjeri dogmatskom pitanju Hrvatske neovisnosti misli nešto drugačije nego hrvatski politički mainstream.

   Od Josipovića bi se očekivalo da brani pravo na takvu slobodu ne samo za analitičare i znanstvenike, nego i za svakog »običnog« građanina ove učmale zemlje i to što je učinio neće mu služiti na čast. Ali sada računa da mu se to isplati.

   Iako je aktualni predsjednik na 49 posto popularnosti, ni kandidatkinja HDZ-a nije mačji kašalj s njenih 38 posto, tim prije zato što se još oko 4 posto glasova s desnice obećava Kujundžiću. Znači, ako bude drugog kruga, simpatizeri kandidata Saveza za Hrvatsku, koji sigurno ispada, završit će kod Kolinde Grabar Kitarović, a to Josipovića čini malo nervoznim.

   Zato je, preko Jovićevih leđa, odlučio igrati na kartu domoljublja kao da si domoljub samo ako se ni o čemu što je kontroverzno ne usudiš ni razmišljati, a kamoli zaključiti nešto što provocira mitska pitanja nacionalnog jedinstva.

   Iz tih istih trgovačkih pobuda Kolinda Grabar Kitarović vrluda kad je se pita o ćirilici, o pobačaju, o Titu i Dariju Kordiću, a Kujundžić naglašava kako poštuje homoseksualce iako ih inače smatra – devijacijom.

   Ali ponekad se stvari okrenu naopako. Pa kad se upinješ da se svidiš svima, više se odjednom ne sviđaš nikome.