Svi koji su skloni HDZ-u pucaju od samopouzdanja i kontaju da je izborna pobjeda već gotova stvar. Nije ni čudo. Vlada je u problemima i zato je omrznuta, a Karamarko u ofenzivi.

HDZ je već sada najpopularnija stranka, Grabar Kitarović ne stoji sasvim loše, a njihov frontmen sklapa izborne koalicije kao da radi na normu. Pod šator je, doduše, uzeo te male, poluanonimne i sasvim anonimne stranke, ali već ih je sedam. Pikira i na Glavašev HDSSB. Možda će mu se na koncu priključiti i Željka Markić unatoč čarkama oko referendumskih izmjena izbornog zakonodavstva.

Njen prijatelj i suradnik Ladislav Iličić iz Hrasta već je, uostalom, stavio potpis na koalicijski ugovor s HDZ-om iako je Karamarko odlučno protiv Markićkine inicijative, a on odlučno za. Dakle, optimizam u taboru glavne opozicijske stranke je velik, a – kao što to obično biva kad pušu dobri vjetrovi – nitko se tamo ne zamara nepotrebnim sumnjama i ne kvari dobro raspoloženje.

No samo uz puno smisla za humor i razonodu može se zamišljati kako bi u Banskim dvorima stvarno funkcionirala ta koalicija ideoloških i svjetonazorskih rogova u vreći koje samo omerta podmazana sinekurama može spriječiti da se prvom prilikom ne pokolju do krvi.

   Siroti Karamarko.

   Moglo bi mu izaći na nos što je pod HDZ-ovim krovom razvio bratsko kolo struja i škola koje – na primjer u ekonomiji, koja bi sada trebala biti pitanje broj jedan – obuhvaćaju dijapazon od thatcherista, tehnomenadžera i tajkuna balkanskog tipa, do etatista, katoličkih socijalista koji se gnušaju nad Todorićevim supermarketima i uopće tržištem kao takvim, te naprosto golih amatera i neznalica.

   Svog tog božjeg obilja ima već i u HDZ-u, ali tamo barem vrijede zakoni stranačke poslušnosti koji nikome ne dopuštaju da gnjavi vlastitim uvjerenjima ako su protiv njih Karamarko i Milijan Brkić Vaso i tako eliminiraju 99 posto problema.

No kako će se složiti s HDZ-om i međusobno ove satelitske stranke, skupljene s kolca i konopca, kad bude trebalo donijeti neku konkretnu odluku, to bi najbolje opisao Jaroslav Hašek.

   Među njima, naime, ima umjerenjaka i svakovrsnih talibana, ateista i lizača oltara, onih kojima se fućka tko se s kime vjenčava i onih koji homoseksualce ne podnose ni nacrtane, šovinista i starih komunjara…

   Kako li će se postaviti šef socijalnih liberala Darinko Kosor kad Ladislav Iličić (»Ja nikad nisam mastrurbirao«; »Zdravstveni odgoj opasniji je od komunističkog programa«) predloži, recimo, da se donese zakon protiv abortusa i da se masturbacija počne kažnjavati vješanjem na Trgu bana Jelačića?

   Hoće li socijalističke umirovljenike iz BUZ-a trefiti šlag kad buduća potpredsjednica Karamarkove Vlade Ruža Tomašić zatraži da se točno prebroji koliko ljudi u vodstvima koalicijskih stranaka nisu Hrvati, nego »gosti«?

Jesu li stranke zabočkog radiologa Stanka Beline i trogirskog psihijatra Dodiga (ma nije važno kako se zovu, ionako nećete zapamtiti) baš spremne potpisati za lustraciju? I koliko će trebati da Branko Hrg i HSS skoče u oči HSLS-u kad otamo dođe prijedlog da se skrešu državne agrarne subvencije.

   No, možda ipak ne treba dizati dreku jer će sve proći najbolje. Pa Karamarko, kao pristalica tržišne ekonomije, već sada drži kao savjetnika Martina Pastuovića (74) koji je izjavio da je »tržište najveće zlo koje je čovjek ikad izumio«.