ORaH zaradio bolji rezultat nego SDP, dogodilo se to što je još lani bila apsolutna politička fantastika. Istina, između ORaH-ovih 17,9 posto i Milanovićevih 17,3 razlika je jako mala, možeš reći nikakva, ali zato je efekt totalno spektakularan.

   S rang listama nikad nema zafrkancije, uzmu ti mjeru i šlus.

   A socijaldemokrati su prvi put pali na treće mjesto, tu bruku nisu doživjeli ni dok su bili u opoziciji.

   Više se, znači, ne mogu vaditi na to da ih je, eto, HDZ prešišao zato što su građani ogorčeni krizom i teškim životom. Zaludu se Milanović brani time da su jednom morale lupiti ovom zemljom o pod sve one silne godine neodgovornog zidanja kula od pijeska. A ne pali ni ono da je lako HDZ-u soliti pamet iz opozicijske hladovine.

   Sada više nisu ni drugi, ispred je i Mirela Holy. Dok se šefica ORaH-a i sama snebiva nad rejtingom svoje stranke, a Karamarko marljivo kupi u koaliciju sve što hoda – evo jučer mu se za tri mjesta u Saboru pridružio i Hrast s Markićkinim pajdašem Ladislavom Iličićem – predsjednik SDP-a valjda se ipak pita što da sada uopće radi.

   Postoji teoretska mogućnost da se odlučio za pasivnu taktiku neka bude što bude, da se već fatalistički pomirio s gubitkom izbora.

   Možda se drži mantre self help literature da u nevolji treba sačuvati vedar pristup pa misli kako će se na kraju ipak dogovoriti s Orasima da zajedno spase Hrvatsku od zdruga desnice i tako će Karamarku oteti veselje pred nosom.

  No, kako bilo da bilo, a i bez svake šale, na predsjedniku SDP-a je velika odgovornost za birače ljevice i lijevog centra koji su Kukuriku koaliciji prije tri godine dali jako puno glasova i njega učinili uvjerljivim izbornim pobjednikom pa onda i premijerom.

A kako pokazuje ovo isto istraživanje u kome je SDP spao na treće mjesto, upravo oni su u većini u odnosu na dio elektorata koji se zbija oko Karamarka. To će se, nema sumnje, vidjeti i na narednim izborima, ma kako se svi njihovi glasovi raspodijelili u trenutku odluke.

   Erupcija popularnosti ORaH-a sasvim je jasan dokaz da upravo ti birači traže od političara bitne promjene i da su, uime takvih promjena, pa ma kako one s ORaH-om bile nejasne, spremni napustiti staru ljubav, skočiti u ledenu vodu i probati nešto drugo.

Pa zar se slična stvar nije dogodila i u Sloveniji s do jučer anonimnim Mirom Cerarom za koga nitko ne zna, tako mu bog pomogao, što će učiniti s državom koja mu je pala ravno u krilo kao trula kruška?

   Ista vrsta potrage za nečim boljim od SDP-a svojedobno je dio socijaldemokrata pa i liberala okrenula Laburistima, pa i Ivanu Grubišiću, pa dijelom i Gabrićevim »racionalistima«, pa i Bandićevoj listi iza koje su, bez obzira na Bandićevo karikaturalno političko mahnitanje, ipak stali ljudi lijevih uvjerenja. Kad se skupe svi njihovi sadašnji rezultati iz ovog istog istraživanja, te postoci stranaka Kukuriku koalicije i Oraha zbroj je negdje oko 50 posto. To je mnogo.

   Svim tim ljudima Milanović je dužan podrobno reći i objasniti što sve točno namjerava u ovoj preostaloj godini mandata. Kakav je plan? Jer ako neće, fer je da odmah sada da ostavku.