Reakcija ministra školstva Vedrana Mornara na instalaciju špilje i Gospinog kipa u zadarskoj osnovnoj školi (»to ne bi trebao biti problem/Vatikanski ugovori kažu da se u školama smiju provoditi vjerski obredi/ovdje je 97 posto katolika«) doista me primorava da priznam jednu stvar koja nije za pohvalu.

   Dešava mi se, dakle, da ispadnem budala.

   Kad je Mornar preuzeo resor obrazovanja i znanosti, otklonio je planove da se građanski i zdravstveni odgoj uvedu u škole kao posebni predmeti. Svi se ti sadržaji mogu uvezati u postojeću satnicu, učenici su već pretrpani, gradivo tek treba pročistiti i modernizirati i djeci ne treba dodatnih opterećenja. Najavio je također da će razgovarati s predstavnicima Katoličke crkve kako bi se smanjile tenzije oko pojedinih pasusa iz zdravstvenog odgoja. Pohvalila sam ga na ovom mjestu i za jedno i za drugo iako su ga s lijevog spektra odmah napali da radi licemjerne ustupke zatucanim crkvenim krugovima i da je došao za ministra u – krivu vladu.

   Ja sam smatrala da rezonira staloženo i razumno.

   Važno je da djeca dobiju znanja iz građanskog i zdravstvenog odgoja, ali sigurno nije presudno da to bude u okviru zasebnih predmeta. A što se tiče konzultacija s ljudima iz Crkve, pa od toga sigurno ne može biti štete, uvijek je bolje razgovarati, nego držati neistomišljenike na nišanu.

   Sada se, međutim, ispričavam ako sam nekoga možda dovela u zabludu oko novoga ministra kod koga sam, očito brzopleto, vidjela osobine racionalnog i normalnog tipa, koji nema namjeru podgrijavati ideološke konflikte. Da su ministrovi kritičari bili u pravu, počelo se pokazivati vrlo brzo nakon njegovih prvih ljetnih istupa.

   Kao da stvarno samo i jedino s njima ima što razgovarati o školskim programima, ministar se navalio sastajati sa sugovornicima iz katoličkog klera, prvo s Bozanićem, pa s Puljićem, a nekidan i s banjalučkim biskupom Komaricom kome je galantno obećao i novčanu pomoć za tamošnje katoličke škole.

   Iako bi čovjek pretpostavio da će jedan FER-ovac tražiti savjete o reformama u školstvu od plejade vrsnih stručnjaka, te da ćemo ga pokatkad možda vidjeti i u društvu kakvog znamenitog akademika ili nobelovca, žalosno je reći, ali Mornaru bi zasad najbolje pristajao naslov ministra bogoštovlja.

   Nemu ništa ne smeta što je školska godina u nekim našim državnim osmoljetkama započela katoličkim misama, iako bi sigurno bio jako osupnut da je negdje neki ravnatelj, na prvi dan škole, za djecu i profesore organizirao, recimo, svečanosti klanjanja.

   Umjesto da vodstvo škola ohrabruje da djeci osiguraju druženja i rasprave sa znanstvenicima i umjetnicima, on smatra da je sasvim OK cijelu školu pretvoriti u ustanovu za podršku vjeronauku.

   Kakva je to karikatura da jedan europski ministar, u zemlji koja samu sebe u Ustavu definira kao svjetovnu, povlađuje ravnatelju koji je školu nakitio nabožnom scenografijom pod izgovorom da su skoro sva njegova djeca katolici? Taj kip, koga je izradila ravnateljeva sestra, nema uostalom, što tražiti u školi ni zato što je riječ o jeftinom vjerskom kiču, a škola djecu mora učiti dobrome ukusu.

   Sve bi to Zoran Milanović morao potanko objasniti Vedranu Mornaru. Ili ga vratiti na FER pa neka za kolege znanstvenike pokuša uvesti mise i organizirati donacije Gospinih kipova.