Ugledni zagrebački profesor ustavnog prava Branko Smerdel predložio je da Sabor izglasa moratorij na referendume sve dok se nanovo ne reguliraju sada važeće norme, a to bi trebalo učiniti po hitnom postupku. Svim građanima koji su zainteresirani za politiku problem je više manje poznat. Naš zakonodavac, a to je, naravno, Sabor, definiranju materije općih i lokalnih referenduma pristupio je aljkavo, površno i zapravo sramotno neznalački.

   Manjkavosti do kojih je time došlo već su uspješno iskorištene za brzopoteznu promjenu Ustava i uvođenje restriktivne definicije braka, a uslijedile su još dvije referendumske incijative.

   Vukovarski stožeraši bili su već prikupili i potpise za referendum o ćirilici koji je na koncu morao zabraniti Ustavni sud, a Željka Markić i njena politička udruga momentalno pripremaju teren za plebiscitarno izjašnjavanje birača o nekoliko bitnih izmjena izbornih pravila.

   Premda se javnosti nameće brzopleti stav da je referendum uvijek najbolji, najpošteniji i najdemokratskiji oblik odlučivanja i da postroživanje regulative mogu tražiti samo autokrati i totalitaristi, već je odavno postalo potpuno očigledno da norme o referendumima treba pisati sasvim iznova. Naime, u svim zemljama stare demokracije, zabranjena su referendumska propitivanja dostignute razine tolerancije i ljudskih prava, onemogućeno je da se referendumom blokira parlamentarno odlučivanje, a za uspjeh referenduma potrebna je propisana izlaznost i zadovoljavanje niza drugih administrativnih uvjeta.

   Sva ta bitna ograničenja kod nas ne postoje jer ih se zakonodavac naprosto nije sjetio, a samo mi u Hrvatskoj možemo se »pohvaliti« tim paradoksom da je lakše postići uspjeh na općem referendumu, nego na lokalnom. Eto još jednog pokazatelja kvalitete ključnih institucija našeg društva.

   Sve te propuste potrebno je doista što hitnije ispraviti jer tko može jamčiti da nekome u dogledno vrijeme neće pasti na pamet da, na valu nezadovoljstva građana, organizira referendum o istjerivanju stranih banaka iz Hrvatske, o ukidanju poreza, ili, na primjer, o raspuštanju Sabora. Netko može misliti da su ovi primjeri stvarno pretjerani, ali s raznim pokušajima zloupotrebe referenduma suočile su se u prošlosti mnoge zemlje pa ih je i to naučilo pameti.

   Žalosno je da Hrvatska tapka u mraku i razmišlja hoće li se privesti pameti tek sada, na zalasku 2014. godine, i to na inicijativu profesora Smerdela koji nije zastupnik neke od naših stranaka odgovornih za politički sistem, nego je samo vanjski član parlamentarnog odbora za Ustav.

   Što je do sada čekala Vlada? Zar je bilo apsolutno nemoguće postići dogovor s HDZ-om da se ciljano i vatrogasno intervenira barem u ustavne odredbu o referendumu budući da za taj tip promjena treba dvije trećine glasova? I je li Šeks jučer podržao zajedničku akciju zato što je HDZ, nakon podrške Markićkinom referendumu o braku, napokon progledao? Ili iz čiste računice, zato što vide da će i oni biti na mukama s referendumskim pokretima ako uspiju dobiti naredne izbore?

   Naravno, sada će se postaviti pitanje može li Sabor doista izglasati moratorij na provođenje jedne od ustavnih odredbi, tko je »jači«, odnosno smije li Sabor stopirati Ustav. Ali tako je uvijek kad se posao ne obavlja ni kako treba, ni na vrijeme. Tada nastupa strka i panika.