Poštenije su ženidbe prije izbora

Komentar Sanje Modrić

Sanja Modrić

Neulaskom u predizborne koalicije ne treba posebno hvaliti. A poslijeizborna otvorenost »za razgovore sa svima« može biti sinonim za prijevaru

Čačićeva stranka ponosno najavljuje kako na naredne izbore neće izaći ni sa SDP-om, ni s HDZ-om, no zato su poslije izbora, ako, naravno, prijeđu prag, otvoreni »za razgovore sa svima«.    Za samostalan nastup opredijelio se i Orah koji u Sabor ulazi sigurno, ali će tek poslije izbora obavijestiti javnost s kojim će strankama i na koji način surađivati i hoće li s nekom od njih ući u dogovore oko formiranja nove vlade.

   Neki su ih unaprijed oženili sa SDP-om, kao i reformiste s HDZ-om, no zalijetati se nije pametno budući da i Mirela Holy i Čačićevi ljudi o svojim postizbornim planovima daju serije kontradiktornih izjava. Rasprave o koaliranju i koalicijama vječne su otkako postoje izborni sustavi, a nakon što ih je podgrijala Željka Markić svojom referendumskom inicijativom, one se sada nastavljaju i kod nas. Premda se za predstojeće izbore pravila ne mijenjaju, forumi su puni komentara o tome treba li zakonom doista onemogućiti predizborno koaliranje, kako se sugerira iz kruga udruge U ime obitelji, ili je riječ o izmišljenom problemu.


   Tema je očito legla na plodno tlo zato što je dio opće javnosti iznerviran činjenicom da dvije velike stranke izlaze na izbore u koalicijama sa skupinama malih i pojedinačno beznačajnih strančica koje samostalno nisu kadre prijeći ni izborni prag, ali ovako dobivaju udio u vlasti koji je potpuno nesrazmjeran njihovom političkom značaju. HDZ je tako već sklopio pakt s HSS-om, čija je težina ispod dva posto, i s dva još apsurdnija partnera, a Karamarkove ponude idu i prema marginalnom HSLS-u.    Milanović još ne objavljuje s kim će, ali potencijali ostaju unutar Kukuriku koalicije, u kojoj ni najutjecajniji partner – rascijepljeni HNS – ne može dobaciti preko dva posto podrške iako opasno drma u nekoliko resora i nizu javnih poduzeća i ustanova.

   Takva predizborna savezništva izazivaju ljutnju u biračka tijelima velikih, ali i malih stranaka. Mnogi glasači SDP-a ne podnose HNS, ili stranku umirovljenika, ili IDS, i obratno. Isto tako, velik broj birača HDZ-a smatra da njihova velika i važna stranka sama sebe ridikulizira uzimajući u koaliciju stranku trogirskog psihijatra Gorana Dodiga ili zagorsku stranku Stanka Beline. No, imajući na umu važni princip da je političko udruživanje u demokracijama slobodno, treba se podsjetiti i toga da naš izborni sustav izrazito favorizira one koji dobiju najviše glasova. Dok je na snazi taj presudni tehnički faktor, prevlast predizbornih koalicija ostaje. Osim toga, predizborne koalicije zaslužuju da ih se brani i s političkog aspekta jer su prema biračima poštene. Nekome se sigurno ne sviđa što je nekad antiklerikalni HSS u koaliciji s HDZ-om ili što su u svjetonazorskim pitanjima često konzervativni umirovljenici u koaliciji s liberalnim SDP-om.


   Ali kad su okviri određene koalicije i njihove liste poznati prije izlaska na birališta, svatko tko preko nečega ne može prijeći slobodan je da ode na drugu stranu. S gledišta političke transparentnosti, problem su poslijeizborna savezništva. Ako bi glasači Oraha, recimo, znali da se M. Holy poslije izbora namjerava prikloniti Milanoviću, neki za Orah ne bi glasali. Drugi svejedno bi. To je pravo na obaviješteni izbor. Zato se neulaskom u predizborne koalicije ne treba posebno hvaliti. A poslijeizborna otvorenost »za razgovore sa svima« može biti sinonim za prijevaru.




više vijesti