Liberalni birači s Karamarkom? Koješta

Komentar Sanje Modrić

Sanja Modrić

D. Kovačević

D. Kovačević

Ako se liberale snubi zato da bi se HDZ u percepciji odmaknuo prema centru i time zahvatio šire od čiste desnice, taj je trud posve besmislen. Građani skloni liberalnim idejama su mahom upućeni i dobro obrazovani, a takvi se neće dati prevariti. Tko god se uhvati u kolo s Karamarkom, taj naprosto prestaje biti opcija

U jeku kampanje u kojoj se Tomislav Karamarko kune biračima da će ostvariti gomilu obećanja užasno bitnih za perspektivu hrvatskih građana – a među kojima su najvažnija a) da će zabraniti da se više ijedna ulica zove po Titu, b) da će maknuti Titovu bistu iz Ureda Predsjednika, c) da će narediti da se o Titu u svim udžbenicima moraju objavljivati samo kletve i pogrde i d) da će sve javne poslove očistiti od bivših komunista – Jutarnji list javlja da predsjednik HDZ-a proširuje koaliciju.   Pikira, dakle, na HSLS kojega želi pridobiti za partnera na predstojećim izborima.   Na žalost, HSLS je danas krajnje nevažna stranka, stranka bez ijednog zastupnika u Saboru i s minimalnom nadom da bi se njezina stara slava mogla ikad obnoviti.   U šest saziva prije ovog sadašnjega, u saborskim su klupama sjedila ukupno 54 HSLS-ova zastupnika, a klimaks stranačke popularnosti bili su im izbori 2000. godine, na koje je Budiša izašao s Račanom. Tada su liberali zaradili čak 23 mandata.   Kasnije je krenulo po zlu. U koaliciji s HDZ-om bili su od 2003. pa sve do 2010. godine. No, simpatizeri su se postepeno razbježali jer je novi vrh stranke, na čelu s Ivanom Čehokom, pa zatim i Đurđom Adlešić, srozao HSLS na stranku trgovaca koja se da lako kupiti za dovoljan broj dobro plaćenih državnih sinekura.   Od toga se do sada nisu oporavili, spali su na rejting ispod dva posto, sadašnji predsjednik Darinko Kosor nije uspio spasiti stranku od potapanja.   Osim koristoljublja vrlo raširenog u stranačkim vodstvima poslije Budiše – koji je bio pošteni nacionalist – HSLS je na dugu stazu upropastilo i to što zapravo nikad nije bio liberalna stranka. U devedesetima su živjeli na proljećarskoj karizmi Dražena Budiše, a kada je Budiša napustio politiku, od HSLS-a je ostalo jedno veliko ništa.

  Iako je, recimo, moja politička orijentacija najbliža lijevom liberalizmu, nikad u ovih 24 godine nisam mogla glasati za HSLS jer ta stranka sa svojim imenom nikad nije imala skoro nikakve veze. Na sličan način razmišljali su sve ove godine i drugi liberalno orijentirani građani Hrvatske vjerujući da će HSLS, nakon određenih lutanja, ipak fokusirati i sazriti. Ali to se nikad nije dogodilo da bi na koncu postali toliko nevidljivi i beznačajni da više nitko i ne zna za što se zalažu i koji svjetonazor zastupaju. Zato je logika stvari što momentalno imaju nula zastupnika u državnom parlamentu.


  Pa zašto ih onda, takve kakve jesu, želi Karamarko? – pitanje je koje se logično postavlja u vezi s njegovom ponudom HSLS-u. Prvo, oni mu neće donijeti glasove jer glasova i nemaju. A drugo, što će, pobogu, jedna barem po imenu liberalna stranka u koaliciji u kojoj su se, uz Karamarkov ultraški HDZ, privili Ruža Tomašić, HSS Marijane Petir i onog predsjednika čije ime ne mogu zapamtiti da me ubiješ, te još tri desne stranke prišipetlje, poput Hrvatske demokršćanske stranke (?), čija imena također moraš zapisati da ih znaš negdje ponoviti.


  Ako se ove liberale snubi zato da bi se HDZ u percepciji odmaknuo prema centru i time zahvatio šire od čiste desnice, taj je trud posve besmislen. Građani skloni liberalnim idejama su mahom upućeni i dobro obrazovani, a takvi se neće dati prevariti. Tko god se uhvati u kolo s Karamarkom, taj naprosto prestaje biti opcija.  




više vijesti