U 11 mršavih tromjesečja, Milanoviću se naredalo barem 11 stvari, ako ne i stojedanaest, koje nije napravio, a trebao je. I ta gomila neobavljenog posla oduzima mu štof za bilo kakve izgovore bez obzira na to što nimalo ne laže kad kaže da su mu HDZ-ove vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor ostavile zemlju u totalnom rasulu
Kao da su mu sva ta pitanja dozlaboga dosadna, hrvatski premijer je reda radi izjavio kako ne bježi od odgovornosti za novi pad BDP-a, ali da je neslavni rekord njegove vlade izravna ‘posljedica rekorda koji su ostavile ranije vlade’.
Milanovićev rekord – koji pri kraju treće godine vlasti, s tako neumjerenom lakoćom prebacuje na druge – je to što je Hrvatska upravo naslagala jedanaest kvartala neprekinutog gospodarskog pada. Vražji BDP nije rastao ni za jedni jedini cvonjak, ma koliko ga Branko Grčić vabio i nukao, nije čak bio niti na nuli koja bi, za nas ovakve, bila ipak neki uspjeh. Prema mjerilu kretanja BDP-a, naša zemlja, znači, ostaje u rangu s najgorima.
S Grčkom koja je 17 tromjesečja u minusu, Ciprom koji je negativan 12 puta zaredom i Italijom koja je kao i mi. Istina, ni mi najlošiji nismo baš posve sami. I u drugim zemljama EU oporavak je spor i slab, s puno posrtanja, a treba uzeti u obzir i to da je Hrvatska, kao najnovija članica, ekonomski najkrhkija upala u ovu tešku krizu s kojom još ne umije izaći na kraj čak ni eurozona. To bi za Milanovića bile nekakve olakotne okolnosti.
Ali, u tih 11 mršavih tromjesečja, Milanoviću se naredalo barem 11 stvari, ako ne i stojedanaest, koje nije napravio, a trebao je. I ta gomila neobavljenog posla oduzima mu štof za bilo kakve izgovore bez obzira na to što nimalo ne laže kad kaže da su mu HDZ-ove vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor ostavile zemlju u totalnom rasulu. Što se tiče tih ‘ranijih vlada’, tako je, iza njih su stvarno ostali morbidni dugovi koji se moraju vraćati novim zaduživanjem, apsurdno administrativno uređenje zemlje, pravni sustav koji koči svaku reformu, uhodani sustav nekažnjene porezne evazije, nelikvidnost i opći nered svuda i na svakom koraku. To stoji. No s time što je dobio u amanet Milanović je učinio skoro pa ništa.
1. Nije proveo poreznu reformu pa strance plašimo, a naši građani ubacuju ogromna sredstva u maksimalno zapetljani porezni sustav od čega nemaju ni blizu adekvatan povrat usluga. 2. Nije presložio zdravstvo koje za dosta veliki novac sramotno ponižava pacijente, a i kvalitetno medicinsko osoblje je nezadovoljno. 3. Nije uredio školstvo, naši đaci su loši na međunarodnim testovima, uči ih se da bubaju i klimaju glavom, a ne da razmišljaju. 4. Nije skresao hipertrofiranu mrežom sudova, koja je ujedno mila majka za korupciju i nerad.
5. Nije racionalizirao javnu upravu i administraciju koje su valjda najgore u Europi, natrpane kriminalnim kadrovima i zagušene besmislenim propisima. 6. Nije smanjio broj jedinica lokalne uprave i samouprave, pa se, u ovoj siromašnoj zemlji, samo na plaće svog tog besmislenog činovništva baca skoro pet milijardi kuna godišnje, a gdje je još sve ostalo. 7. Nije uveo novi pristup sportu pa za zdrav tjelesni razvoj djece i mladih ne ostaje skoro ništa od javnog novca. 8. Nije bio spreman za složene procedure povlačenja novca iz EU.
9. Nije proveo reformu sustava socijalnih transfera, uključujući i ogromne transfere koji idu veteranima Domovinskog rata. 10. Nije promijenio logiku poticanja poljoprivrede. 11. Nije uredio zakone o referendumu. Da je Milanović unutar ovih 11 područja znao napraviti pomake – 11 kvartala ne bi nam bili pojeli skakavci.
