Ljudi, Princ je u Hrvatskoj, uglas se pljeska ručicama u našem eteru, a objektivi u stopu slijede muškarca u trapericama i kariranoj košulji kako bi nas brzo i objektivno izvijestili da glava iz jedne kraljevske obitelji sada sjedi u Esplanadi, gdje je nonšalantno zakupila cijela dva kata, i telefonira. Da vlasnik Airbusa A380, koga je nazvao »Letećom palačom«, upravo vozi bicikl po Zagrebu »vrlo sportski odjeven«. Da on sada – ta zamislite – »vrlo prirodno i opušteno« jede našu »domaću hranu«. A da sada »tako neformalno« ćaska s novinarima.

   Ma naravno da će se, u ovoj sezoni kiselih krastavaca i monsunskih pljuskova, koji su se kod nas dodatno urotili protiv rasta BDP-a, turistički posjet Hrvatskoj princa Al-Waleeda bin Talala i njegove svite nadijevati na naslovnice kao ješka za skromnu publiku koja, uobičajeno, obožava priče s dvora, legende iz zlatnih ložnica, opojni sjaj bogatstava koja se naprosto nasljeđuju, razuzdane vojvode, hareme i neshvaćene ljupke princeze.

   Ma jasno da je predsjednik Josipović, dakako, i trebao pozvati na ručak u Makarsku ovoga princa koji je nećak kralja Abdullaha, megabogataš i biznismen težak nekih tridesetak milijardi dolara, koga je »Time« prekrstio u arapskog Warrena Buffeta. I normalno da će taj ljetni susret opravdano izazvati interes pa i razigrati maštu naše obične i poslovne javnosti.

   No gdje nam je, pobogu, pamet da se toliko ponižavamo puzeći pred gostom koji je došao isključivo na odmor i uživanje i bez ikakvih investicijskih planova, da uloži pare u bilo što, bilo što što mu se ovdje svidi.

   To snishodljivo, jadno i provincijalno medijsko upucavanje arapskom mogulu stvarno me ubolo u srce kao državljanku svoje zemlje. Blamaža je to velika tako kukavno moliti: Preuzivišeni Prinče, spasi nas.

   A pritom se, recimo, ni usputno ne okrznuti o putopisnu »zanimljivost« da u državi gdje je glavešina i faktor par exellence taj princ, koji je cum laude magistrirao društvene znanosti na sveučilištu Syracuse u SAD-u, samo muslimani mogu dobiti državljanstvo, drugi ne. Da tamo žene na javnim mjestima smiju imati otkrivene samo oči i šake, da im je zabranjeno voziti auto, da se ne smiju upisati u školu, udati se ni zaposliti bez dopuštenja svog muškog tutora, niti bez muške pratnje smiju izaći u šetnju.

   Izgleda skroz nevjerojatno da čovjek s gomilom tvrtki po cijelom svijetu našim novinarima sto puta pristojno ponavlja kako nikad nije razmišljao o Hrvatskoj kao o zemlji u kojoj će sklapati nove poslove i da zapravo nema pojma o ovoj ekonomiji, a da ga ovi naši, kao da su potpuno gluhi, opet iznova potežu za rukav i nutkaju:

   Pa kad ćete investirati u Hrvatsku? Pa što vas kod nas zanima? Pa što biste vi preporučili našim vlastima? Pa savjetujte nas, gdje griješimo? Pa ako nas niste imali u vidu, to, jelda, ne znači da i nećete?

   Pa kako želite da se za vas postavimo na glavu?

   Svaka čast, tako se ne bi legitimiralo ni neko iznureno pustinjsko pleme u kome je neimaština utrnula i posljednju mrvu dostojanstva pa će doista pasti na koljena pred bilo kime za kanister vode i vreću sjemenja