Nisu upalili čak ni razumni apeli nekoliko slavnih ratnih generala HV-a, Gotovine, Čermaka i Ademija, da se na taj dan, barem uime pijeteta prema žrtvama, svi pristojno suzdrže od izazivanja buke i galame. 

   I nema nikakve, ama baš nikakve sumnje, da je i ova mala kninska antivladina revolucija opet bila isključivo politički motivirana koliko god glasnogovornici pobune pokušavali maskirati svoje razloge optužbama da se vlast ponaša nepravedno, maćehinski i uvredljivo prema populaciji koja je branila Hrvatsku. 

   Da je ova sadašnja vlast braniteljima stvarno nešto skrivila, sve bi to sasvim sigurno bilo gromko i potanko apostrofirano u kninskim antivladinim govorima i komentarima i oni se ne bi uvijek iznova paušalno obračunavali s »marginalizacijom branitelja«, »teškim položajem branitelja«, »nedovoljnim poštivanjem žrtve branitelja« itd., itd. 

   U ovoj zemlji branitelji su zaštićeni koliko god se može, pa čak objektivno i više od toga, a ratne profitere nisu stvorili Milanović i Josipović, nego HDZ-ove vlasti kojima se na ratnim obljetnicama ipak nikad nije zviždalo. 

   Mnogi funkcioneri iz braniteljskog miljea ne dopuštaju da se to i pomisli, a kamoli kaže, ali činjenice su ipak takve da široka lepeza braniteljskih prava u Hrvatskoj u masi nadilazi prava ratnih veterana u zemljama koje ih također imaju. 

  Status branitelja ima nevjerojatnih pola milijuna ljudi. Braniteljske mirovine daleko su više i povoljnije su se stjecale nego građanske mirovine. Ratni vojni invalidi bitno su bolje zaštićeni nego svi drugi invalidi u ovom društvu.

Braniteljima se još uvijek besplatno dodjeljuju stanovi i povoljni stambeni krediti. Prava na izdržavanje dana su i obiteljima poginulih boraca bez obzira na to jesu li njihovi članovi sposobni za privređivanje ili nisu.

Zahtjevi za priznavanje braniteljskog statusa i dandanas se razmatraju iako je rat završen prije 20 godina. A tu je i niz manjih prava, sve u svemu ukupno preko šest milijardi kuna godišnje samo iz državnog budžeta uz sredstva koja dodatno izdvajaju lokalne zajednice. 

   Može se nekome svejedno činiti da je to premalo, ali bilo bi ipak lijepo kad bi najbješnji braniteljski tribuni pokazali razumijevanje za činjenicu da sve to moraju osigurati porezni obveznici u ovoj prilično siromašnoj i nerazvijenoj zemlji čije su mnoge obitelji pogođene nezaposlenošću i recesijom, ali pritom nemaju od koga potražiti za sebe ikakvu pomoć. 

   Dva desetljeća nakon završetka rata bilo bi također razumno i racionalno razgovarati o ukidanju ministarstva branitelja te prebacivanju njihovih poslova na druga ministarstva. Ali se to ipak ne čini, niti se to itko usuđuje predložiti, da se ne povrijedi branitelje. 

  Ova Vlada i ovaj predsjednik Republike nisu, dakle, učinili apsolutno ništa nažao braniteljima iz Domovinskog rata, ni kao skupini, niti ikome od njih pojedinačno. Baš kao što ni Kolinda Grabar Kitarović nije ničim zadužila branitelje, a da bi joj se tamo onako oduševljeno pljeskalo. 

   No, Hrvatska je očito do daljnjega osuđena na te politikantske maskarade zbog kojih se mrtvi ovih dana valjda opet okreću u grobu.