Sinjska Alka? Pa evo… vesela i uzbudljiva priča za domaće i turiste o vještim mladićima i njihovim krasnim konjima, šareni strip o starinskoj viteškoj pompi, kićenim odorama, vinu i dobroj spizi s ognjišta Cetinske krajine. 

   Praznik branitelja? Pa evo… na taj je datum oslobođena Hrvatska i zato ga je ovo naše društvo posvetilo svim ljudima koji su stradali u Domovinskom ratu da mi ostali možemo odgajati svoju djecu u slobodi i miru. Obilježava se centralnom manifestacijom u Kninu. 

   Tako nekako, zar ne? 

   Ali to što bi ova dva događaja trebala biti, moglo bi biti u nekoj drugoj zemlji, a u Hrvatskoj ne može. 

   Moralo bi se, dakle, upozoriti sve eventualne interesente da se, tražeći značenja praznika Alke i obljetnice Oluje – ne zamaraju otvarajući Wikipediju. To što će tamo naći, nema osobite veze s realnošću. 

   Prisjetimo se samo kako se ovih dana najavljivalo jučerašnju Alku i što su teme pred sutrašnju središnju proslavu Dana domovinske zahvalnosti u Kninu pa ćemo odlično vidjeti koliko smo zabrazdili, odnosno u kakvom je jadnom mentalnom stanju ova naša mala, a vječno tako tragično zajapurena zajednica. 

   Najvažnije od svega ispada, naime, koji će političari sjediti na sinjskim tribinama i koga od svojih šalju stranke u gledalište da ih snime kamere. Što će reći da Karamarko dolazi gledati kako se kopljima gađa obruč, a Milanović ne? 

  Izvjestitelji osim toga najavljuju da se na Alki može susresti dvoje predsjedničkih konkurenata, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović, nastojeći uzbuditi publiku insinuacijama da će se u sinjskoj pjaci pograbiti dva krokodila. 

   I mrtvački ozbiljno, kao u Bunuelovom filmu, postavljaju pitanje što će biti ako se njih dvoje stvarno nađu u blizini. Očekuju li to da će gospođa KGK baciti Josipoviću ravno u čelo ručnu torbu ukrašenu morskim školjkama? Ili da će se Josipović iznenada ritnuti i gurnuti HDZ-ovu kandidatkinju da padne s tribina? 

   I onda prava Alka dolazi tek poslije svega ostaloga, kad se izvrte i potroše sva politička nagađanja, konstrukcije i spletke, kao nešto, ako ćemo pravo, čak i sasvim suvišno, ali, eto, ipak neizbježno. 

  Jer, pogledajmo realno, malo se tko od tih bučnih javnih eksponenata ratnih obljetnica stvarno predaje uspomenama na žalosne žrtve rata. Za njima će suza kapnuti dobrim i mirnim ljudima čija su imena šire nepoznata, a takvi često puta ostaju doma kad se oblače uniforme i na trgovima postavljaju pozornice za grandiozne spektakle. 

  I tako i ovdje imamo to da se prije Knina raspravlja skoro jedino tome jesu li se stanoviti divljaci opet organizirali da zvižde i vrijeđaju premijera i Vladu. Hoće li politički motivirane nasilne skupine opet pljuvati na vlast koju je većina valjano izabrala na demokratskim izborima? Hoće li politički predstavnici ovog naroda biti nanovo izgurani iz kolone? I tko će se poslije javiti da kaže kako je to nevažno i smiješno? 

   Pa kamo onda stvarno s onima koji su pali u borbama nego ih strpati negdje iza »inače«.