Kako su mnogim ljudima i skupinama često nejasni pojam, sadržaj i radijus raznih prava na koja se strastveno pozivaju, zorno ovih dana pokazuju dva slučaja, jedan inozemni i jedan naš. Prvi je upravo objavljena presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu o tome je li zabrana burke i nikaba u Francuskoj kršenje građanskih prava muslimana ili ne.

  Suprotno argumentaciji koja je najčešće dolazila iz različitih vjerskih krugova, Europski sud je utvrdio da države smiju zabraniti nošenje odijevnih predmeta i drugih simbola pobožnosti na javnim mjestima i da to ne predstavlja restrikciju konfesionalnih prava.

  Tako je mlada Francuskinja porijeklom iz Pakistana izgubila spor u kome se pozivala na zaštitu slobodnog izražavanja vjere.

  Drugi je slučaj akcija koja se upravo kuha ovdje kod nas u udruženjima matičara, a iz koje bi trebao proizaći zahtjev vlastima da se i matičarima prizna pravo na prigovor savjesti. Neki od njih su se, naime, već pobunili protiv novog zakona po kojem će dobiti u zadatak da ubuduće vode i ceremonije sklapanja životnih zajednica među istospolnim partnerima.

  Smatraju da se svim onim matičarima, koji građanima gay orijentacije privatno nikad ne bi dopustili da ozakonjuju svoje veze, mora dozvoliti da u tome naprosto ne sudjeluju kao ovlašteni službenici. Predsjednica jedne županijske udruge matičara kaže kako novi institut »partnerstva« nekim njenim kolegama isuviše sliči na klasični brak između muškarca i žene, a to se kosi s njihovim uvjerenjima. Najgore je starijim kolegama koji se teško mire s novim vremenom, objašnjava matičarka. Već jučer se iz nadležnog ministarstva čulo tumačenje da od prigovora savjesti za matičare neće i ne može biti ništa. I, mada će to vjerojatno u toj struci izazvati malu pobunu, to je svakako jedino ispravno.

  Matičari su zaposleni da provode zakon, a ne da arbitriraju o tome je li zakon prihvatljiv ili ne. Oni matičari koji budu odbijali obavljati svoje dužnosti, bili stari ili mladi, morat će napustiti javnu službu i upustiti se u neke druge profesionalne izazove.

  Europski sud za ljudska prava lani je već odbacio tužbu jedne britanske matičarke koja je dobila otkaz jer nije htjela sklapati gay partnerstva i tako dao za pravo njenom poslodavcu.

  Tako će završiti i sporovi iz Hrvatske do kojih eventualno dođe. Ako bi se pravo na prigovor savjesti tako široko shvaćalo kao što to sada zamišljaju naši matičari, zar bi sucima trebalo dopustiti da slobodno ignoriraju zakone koji im se ne sviđaju ili ljekarnicima da za visoki tlak propisuju pijavice? Kamo bismo stigli kad bi se državnim službenicima ostavilo na volju da sami odlučuju hoće li, recimo, na svome šalteru usluživati i pripadnike drugih rasa ili neće, a nastavnicima povijesti da odaberu hoće li historijske događaje tumačiti u skladu sa činjenicama ili prema svojim uvjerenjima?

  Kakva bismo to država bili kad bi se liječnicima koji nisu pristalice cijepljenja djece dopustilo da zauzmu stav kako svoje male pacijente jednostavno neće cijepiti? Sporno je trebaju li pravo na prigovor savjesti kad je u pitanju obavljanje abortusa imati i liječnici zaposleni u javnim zdravstvenim ustanovama, a kamoli još i matičari.

  Prava su važna i divna stvar, ali i ona uvijek imaju granice.