Linića će izbaciti. Neće ga izbaciti. Linić uopće neće biti tema. Da, da, naravno da će i to biti na dnevnom redu, pa mora. Neće se valjda praviti ludi. 

   Srijeda je, sjednica Predsjedništva SDP-a počinje poslije podne. Do navečer se, dakle, moglo samo pretpostavljati kakav će biti ishod, kao i sve ove dane. 

   Proigrane su tako svakojake mogućnosti i scenariji, što uz nešto elementarne logike, što po onoj »što se babi snilo«. Zbrajalo se tko bi sve glasao protiv Linića, a tko bi se svrstao na Milanovićevu stranu i što će biti poslije predstojećih sučeljavanja na stranačkim tijelima. Lobiralo se, frakcije su ispipavale teren. Propitivalo se kako po pitanju sukoba bivšeg ministra i premijera dišu socijaldemokratske snage u Rijeci? Zagrebu? Dalmaciji? Tko bi eventualno mogao napraviti odlučujući eksces kontra Milanovića. I tako redom. Za sve koje zanima politika, to je bio jedan dobar krimić. 

   Cima te i vuče te da se uključiš i teatralno baciš svoju kartu na tezgu prognoza. 

   A onda srkneš gutljaj kave, malo te to protrese, pa se u jednom momentu upitaš: A čemu? 

   Kakve veze to ima s nama kako će se SDP pregrupirati i kako će stranka unutar sebe probaviti ovu krizu? HDZ-ov ministar financija Ivan Šuker – koji je u svoje vrijeme tvrdio da su mu ruke vezane jer je 85 posto proračuna naprosto »zadano« – izjavio je na HTV-u da ova vlada ne zna izvući Hrvatsku iz krize ni provesti potrebne reforme i da je tom zadatku dorastao samo i isključivo HDZ. 

  Ali Šukerova stranka će se ipak mora strpiti do redovnih izbora budući da je broj ruku u Saboru stabilan pa prijevremenih neće biti. Utoliko, dakle, komešanja u SDP-u, bez obzira na sve uznemirene strasti, do daljnjega neće činiti proljeće. Pa onda, stvarno, što nas briga za to Predsjedništvo i kojom će obrvom mrdnuti Milanka Opačić, a kojom Željko Jovanović? 

   Druge stvari trebale bi nam biti sto puta važnije od ove kladionice o ishodu kavgi u SDP-u s kojima se neproduktivno i besmisleno opsjeda cijela Hrvatska. 

   Megavažno je, na primjer, to što je deficit proračuna u prva četiri mjeseca 7,4 milijarde kuna, dakle već je veći od polovice deficita predviđenoga za ovu godinu. Što su rashodi opet za 1,8 milijardu kuna veći nego u prvom kvartalu prošle godine. Što kiksaju prihodi od PDV-a. Što strane firme ne dolaze u Hrvatsku. Što su koncesije za autoceste pale u vodu jer strani savjetnici koje je odabrala Vlada nisu napravili dobar nacrt ugovora, pa ove godine nećemo dobiti ni tih tri milijarde eura za koncesije, a to će biti nova rupa u proračunu. Što je zaposlenost u prvom tromjesečju pala za novih dva posto u odnosu na isto vrijeme lani, što je nezaposlenost opet porasla i što više nitko nema ni prebijene pare za potrošnju. 

  Čovjek postaje dosta očajan kad vidi kamo sve to ide, fućkaš SDP i njihove frakcijske borbe. 

   I padaju ti na pamet najneobičnije konstrukcije, recimo ta da bi za nas bio spas kad bi se na cijeli naš politički establišment narednih 20 godina mogao generalno primjenjivati ovaj recept iz međunarodne arbitraže za hrvatsko- slovenski spor oko granice. 

   Oni izvana odlučuju što je ispravno i najbolje za nas, a ovi naši onda samo moraju slušati, i to bez ikakvih primjedbi. Budući da kompletan taj naš sastav, koliko smo vidjeli od devedesetih do danas, brat bratu, stvarno za drugo i nije. 

   A onda su, na kraju balade, ipak odlučili izbaciti Linića. 

   I? Kako će od toga Hrvatskoj krenuti nabolje?