Reuters, jedna od najjačih globalnih informativnih agencija, objavila je analizu stanja u Hrvatskoj. Taj tekst vrhunac je negativne propagande za ovu državu, ali je, na žalost, krvavo istinit. Što se naših građana tiče, Reutersov autor, a ni njegovi sugovornici, tu ne kažu ništa novo, niti su nama koji ovdje živimo otkrili išta što do sada nismo znali. Domaćoj javnosti dobro su poznate sve te žilave boljke ovog zapuštenog sistema i ove ekonomije o kojima se tu piše, ali ukupni dojam o Hrvatskoj ispao je stvarno strašan. 

   Nevolja je tim veća kada se zna da ogromni Reutersov pogon svoje sadržaje objavljuje na engleskom, francuskom, španjolskom, portugalskom, talijanskom, njemačkom, arapskom, japanskom, kineskom i ruskom jeziku. 

   Naravno da šaroliko društvo investitora, koji traže gdje su za njih najbolje ulagačke prilike, ima tisuću načina da se informira o okolnostima u raznim zemljama, ali Reutersov servis pokriva cijeli svijet i svuda ga se uzima jako ozbiljno. 

   A njihovi su reporteri Hrvatsku prikazali kao gospodarski skoro beznadnu državu kojoj ništa ne pomaže čak ni to što je ušla u Europsku uniju. Kroz usta jednog stranog diplomata koji radi u Zagrebu Reuters dijagnosticira – citiramo – kako realno nema mnogo šansi za prezaduženu zemlju u kojoj se praktički sva industrija, uključujući i brodogradnju urušila još u devedesetima, koja je puna nekonkurentnih tvrtki i uvezene robe, gdje ni priča s EU fondovima ne ide dobro, gdje nema planiranja ni sigurnosti, te gdje pravni okvir nije usuglašen s EU standardima. 

  Čekićem zlokobnih pokazatelja Reuters, među ostalim, zakucava i činjenice da je Hrvatska, uz Grčku, jedina europska zemlja čija ekonomija pada još od 2008. godine, te da su ovdašnje vlade, dakle bivša HDZ-ova i sadašnja SDP-ova, od 2007. do 2013. godine – iskoristile samo 18 posto od Hrvatskoj dostupnih sredstava EU. 

   Pitanje je, dakle, tko će zaustaviti Reuters? 

   Ne, naravno, u smislu da se o Hrvatskoj ne piše istina, kako se tražilo onda, u ona stara vremena, nego da se stvari počnu vidljivo mijenjati na bolje, pa da tekstovi o nama, na deset svjetskih jezika, više ne budu ovako crni kakvi su sada. No, dobre vijesti nikako da se pojave na vidiku. 

   Vlast djeluje kao bespomoćno tijelo obješeno na putanji orkanskih vjetrova. Vlada se ponaša kao da puca po svim šavovima i ne ulijeva nikakvu sigurnost da zna što radi. Predodžba da je SDP pošten razbija se u aferama koje sustižu jedna drugu i u kojima se, što je još gore, vodstvo nikako ne snalazi. 

  S druge strane Karamarko, koji je pretendent na »prijestolje«, već nam je počeo propisivati što će tko smjeti misliti kad i ako on dođe na vlast. Umjesto da govori o tome što bi on radio da se što prije okonča EU procedura prekomjernog deficita i kako bi on reformirao javnu upravu, buzdovan se prijeti uvođenjem diktature. 

   A nove stranke su jake na riječima, ali nemaju nikakvu infrastrukturu. I ništa uopće ne miriše na dobro. 

   Na vidiku baš nikoga da proizvede nadu i da – zaustavi Reuters.